Dana 12. studenog, 30. je obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 12. studenog 1991. u Saborskom. Nakon sto dana junačkog otpora, gdje su se i tenkovi JNA povlačili i bježali pred braniteljima, JNA i pripadnici paravojnih srpskih postrojbi odlučili su se osvetiti za sve frustracije, neuspjehe i gubitke u vlastitim redovima, napadom sa svim raspoloživim snagama koje su mogli imati. Osveta je bila na najslabijima, nemoćnima, nepokretnima i starcima koji su ubijani na kućnim pragovima, živi zapaljeni u kućama i likvidirani različitim vrstama oružja.
Saborsko je napadano avionima koji su polijetali sa Željave i s Udbine, kojih je u zraku bilo tri odjednom. Na selo su navalile četiri tenkovske čete, nepregledne kolone tenkova. Teško topništvo, dovučeno sa svih strana, od slunjskog vojnog poligona, iz raznih vojarni, dijelom netom pristiglo iz Beograda preko Bosne i tzv. Krajine te preko 1000 do zuba naoružanih vojnika okupljenih s raznih strana, od Plaščanske doline, Ličke Jesenice, Titove Korenice do Niša i Crne Gore.
S druge strane, Saborsko je branilo oko 200 slabo naoružanih domaćih branitelja u potpunom okruženju i bez ikakve logističke potpore. Bili su to u ogromnom postotku Saborčani, te nije bilo nikakvog visokog časnika ni profesionalnog vodstva, ni ranijeg ratnog iskustva. Saborsko je naselje koje se proteže u duljinu od gotovo 9 km od Borika do Kuselja. Linija obrane oko naselja bila je duga ukupno preko 22 km. Uoči pada mjesta, značajne snage obrane bile su na jugu, očekujući ponovni glavni napad iz tog smjera kao što je bio slučaj deset dana ranije, kada su poginula petorica branitelja, a 13 ranjenih je moralo biti prebačeno šumskim putem na liječenje u Slunj i Bihać. Međutim, glavni napad na opkoljeno Saborsko bio je iz sjevernih smjerova, gdje je agresor koncentrirao većinu svojih snaga. Na dan pada Saborskog, agresori nisu imali nijednog poginulog.