Evlija Čelebija: Lista bošnjačkih porodica jugoslovenskog prostora spomenutih u Sejahtnami (j-m)– Malkočević (Malkočzade). Poznati i kao Malkoč, a kasnije i kao Dugalić. Porodica Malkoč spada u najstarije i najuglednije bosanske begovske porodice. Porodica ima turske korijene, tačnije bosanski Malkoči su ogranak porodice Malkočoglu (Malkoçoğlu), jedne od najpoznatijih osmansko turskih porodica. Rodonačelnik porodice Malkočoglu je Malkoč-beg (Malkoç Bey), jedan od osmanskih komadanata iz druge polovine XIV stoljeća. Malkočoglui su u periodu od XIV do XVI stoljeća bili jedni od predvodnika akindžija, specijalnih jednica osmanske vojske (poput danas britanskog RAF-a ili američkih Zelenih beretki). Prvobitno su služili na Balkanu, dajući svoj doprinos osmanskih osvajanjima balkanskih prostora, da bi kasnije, kako je njihov ugled rastao, bojevali i obavljali različite funkcije širom Carstva. Tako su članovi ove porodice uglavnom služili kao begovi, sandžak-begovi, begler-begovi (paše namjesnici), paše, muhafizi (komadanti tvrđava) isl.
(U Saborskom postoji zaselak Malkoči ispod brda Borik u kojem je od 18. stoljeća pa sve do 70-tih godina živjelo 10-tak obitelji, zajedno uz Dumenčiće i Šolaje. Danas u Saborskom ima 6 kuća u vlasništvu Malkoča u kojima trenutno žive samo 3-4 osobe. S obzirom na gornji tekst vjerojatno su naši Malkoči potekli od ovih, ali su očito u tadašnjim povijesnim okolnostima prešli na kršćanstvo.) I.M.
Malkoč-beg je imao sinove Mustafu-bega (?-1400) i Mehmed-bega (?-1385), koji su učestvovali sa ocem u boju na Kosovu (1389). Hamza-beg (?-1461), sandžakbeg Nikopolja, sin je Mustafe-bega, a Gazi Bali-beg, sandžakbeg smederevski i bosanski, sin Hamza-bega. Ali-beg, sandžakbeg Sofije, i Turali-beg, sandžakbeg Silistre, sinovi Bali-begovi, poginuli su u bici kod Čaldirana (1514). Ovo su samo neki od pripadnika glavne turske loze Malkoča. Porodica se i dalje širila tako da je prezime Malkoč danas u Turskoj jedno od najčešćih.
Malkoči su u prvim decenijama nakon Fetha dobio posjede u Dugama kod Prozora, pa su tada po imenu sela dobili nadimak Dugali-Malkoč, a kasnije odomaćenu verziju Dugalić. Rod Malkoča, tj. Dugalića, vremenom se razgranao u više porodica: Dautbegovići, Dervišbegovići, Čorbadžići, Hasanbegovići, Arslići i Mustajbegovići i dr. Najstariji poznati Malkoč je Kara Osman-beg, lički sandžakbeg (1552). Imao je sedam sinova. Jedan od njih je i Ibrahim-beg, koji je sagradio Baš džamiju u Donjem Vakufu 981. hidžretske godine (1573/74). Ibrahim-bega i njegovu džamiju spominje i Evlija. Najznačajniji predstavnik bos. porodice Malkoč je Javuz Ali-paša Malkoč Bošnjak, veliki vezir (1603-1604).
Danas prezime Dugalić nalazimo u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Visokom, Tešnju, Brčkom, Austriji i dr. Osobe sa prezimenom Malkoč danas žive u Bihaću, Bos. Krupi, Busovači, N. Travniku, Tuzli, Mostaru, SAD-u i dr. Prezime Malkočević postoji danas u Bihaću, Tuzli, Srebreniku, Zenici, Rijeci, Švedskoj i dr. Što se tiče brojnih potomaka ostalih pobočnih loza porodice Malkoč u Bosni, to zahtjeva iscrpnije istraživanje. (130)