Zadnja subota u kolovozu mjesecu, evo drugu godinu po redu, održava se pohod planinara po planinarskom putu naziva IZVOR VODA koji je u cijelosti na području općine Saborsko. Prošle godine 25. kolovoza imali smo malo svečanije otvorenje prije početka pohoda s presijecanjem vrpce i blagoslovom župnika, a planinara i mještana blizu 100. Vrijeme nam je tada bilo oblačno pa i kiša na kratko. Izgleda da je tada bilo lijepo i blagoslovljeno, pa smo ove godine imali u gostima duplo veći broj planinara.
Pohod smo započeli iza 10.30 sati s kratkom ceremonijom odavanja počasti poginulima u Domovinskom ratu ispred spomenika Ranjena golubica kod masovne grobnice. Zakazano je okupljanje od 9 do 10 sati, ali dva puna autobusa planinara iz Zagreba kasnili su oko sat vremena jer su ih vozači dovezli preko Slunja i Plitvica u Saborsko. 
Ove godine bilo nas je, najmanje, dvostruko više, i planinara i mještana. Sve je vrvjelo ljudima dobre volje, nasmijanih lica, s gojzericama ili prikladnim tenisicama i cipelama na nogama, a na leđima ranac.  Sunce se dizalo sve više temperatura je rasla iz minuta u minut, možda smo se zbog toga malo pregrijali do Alana, ali to nam je u opisu naše ljubljene rekreacije. 
.
Popili smo svoje “pola-litarske” zalihe vode jer jer je slijedila milina od šetnje, spuštanje prema izvoru Kuk koji je ove godine uskratio osvježenje svojim posjetiteljima, skoro je presušio. Zato je od njega pa prema Velikom vrelu Jesenice korak bio malo čvršći i nestrpljiviji, osvježavajuća i aromom crnogorice ispunjena okolina trebala je još biti upotpunjena gašenjem žeđi vodom iz vrela i umivanjem. Sada je sve bilo malo lakše. Obnovljene su rezerve vode u našim bočicama i krenuli smo nizvodno Jesenice (ili Zelenke) prema pećini i stijeni Lice Isusovo, od mosta, s malo izmijenjnom trasom  kako bi prvo došli do stijene i Malog (ili Kebinog) vrela i od njega prema lovačkoj kući. Kod stijene Lice Isusovo mnogi su bili zadivljeni prizorom. Odlazak na Malo Vrelo i kojih 500m do lovačke kuće gdje je bio duži odmor hodača i na brani i u vodi i na mostu i u hladu rakita, od vrućine, pa i od malo teže dionice spusta (stotinjak metara).
.
A onda nastavak prema usponu Bukovača, a prije nje šumski biseri, mali izvori Vejnovac, Mandino vrelo i impresivno Vrilce koje i sada ima količinu vode da tvori potočić. I ovdje dopuna zaliha vode, osvježenje prije najzahtjevnijeg dijela cijelog ovoga planinarskog puta. Bukovača je strmi greben od nekih 400-500m, u cijelosti je u hladu borova, ali s obzirom da se umor već nakupio (oko 14km) ovaj uspon baš bude neki test izdržljivosti. Neki se namjerno “zlopate” jer da na vrhu doživljavaju potpunu prokrvljenost i onaj neki ugodni osjećaj da im se u glavi nešto otvori i prosvijetli. Onim planinarima koji znaju uživati, pa i leći na travu na pola uspona i nastaviti dalje, to nije nikakvo opterećenje, dapače. Međutim ima i onih koji žele slijediti spretnije iz svoje grupe, pa se premore, ali ništa zato, svi na kraju dođu pol sata ili sat poslije, i opet dobro. 
.
U prostorijama škole čekao nas je vruć grah, osvježavajuća pića i glazbenici banda Boje noći. I tu smo se podružili oko tri sata uz pjesmu i ples, a onda su naši gosti sjeli u svoji prometala i krenuli kućama. Kažu da su zadovoljni, a neki tvrde da će na godinu dovesti još više planinara iz svojih društava. Imamo čak i jednog Tomislava (Crikvenica) koji kaže da je već u ovoj godini bio nekoliko puta i da nastavlja dolaziti.
Primjetio sam da su neka društva u svojim objavana pisali za zahtjevnost staze da je “nezahtjevna”, mišljenja da sama duljina od 15-tak km (svi se oslanjamo na naše navigacije u mobitelu za određivanje duljine ove staze, kod nekih je 14km dok kod drugih uređaji pokazuju i 18 km), tako da bi ova staza mogla ima kategorizaciju lakša ili srednja teška, bar zbog te duljine, ali sasvim sigurno 14km nije nezahtjevna.
.
Kako god, ovo je malo duži opis da se zna što sve čeka na stazi. Kod samostalnog kretanja ili u manjim grupama još je lakše.
.
Dođite i odmorite se i uživajte u ljepotama ovoga kraja na sjeveru Like, a na pragu Korduna i ogulinskog kraja, jedno i jedino, neponovljivo Saborsko.
.
Na kraju da vas upoznamo i sa skromnim ljudskim resursima koji su radili u pripremi ovoga pohoda. Svima velika i najveća hvala. Da bi imali slatki i slani doček, pobrinule su se aktivistice iz Ženske akcije Saborsko (ŽAS), jutarnji doček uglavnom je pripao njima njihovim kolačima, kruhu i masti i drugim slasticama. Topli napitci, čaj i kava, također su našoj atomskoj Javorka Kožić pomagale ŽAS. Javorka se pritom bacila na prikupljanje interesanata za grah i sa svojim mužem Ivica Vukovic  priključila kuhanju istoga i pripremanju popodnevnog obroka. Satima prije i satima poslije u školi je vrijedno radio i sve pripremio i pospremio Željko Dumenčić. Hvala općini Saborsko, općinskom načelniku Marku, na podršci ovoj manifestaciji i kao glavnom i jedinom sponzoru. Hvala OŠ Plaški da nam je ustupila na korištenje PŠ Saborsko i svoj kombi koji je dovezao djecu planinare iz Plaškog, a njime je upravljala tajnica škole Đurđica Vuković. Hvala svima na najmanjoj pomoći, a i malobrojnima koji su radili danima prije na uređivanju nekih dionica zarasle staze i zaraslih izvora: Miroslavu, Juri, Javorki, Ivici i Josipu.
.
A najviše hvala planinarima koji su se odvažili i došli na ovaj pohod, te njihovim motivatoricama Irena Hustic i Hana Maurovic koje su napunile dva autobusa zainteresiranih s ljudima iz preko 15 društava, a neki od njih su bili “izvidnica” za naredne posjete. Hvala i mnogobrojnim planinarima pristiglima osobnim automobilima, također i nekoliko automobila rekreativaca iz Karlovca koji su došli vidjeti i upoznati ovo mjesto na ovaj način na krajnjem jugu svoje županije. Saborsko je živnulo na ovaj dan. Bez Vas, i mi organizatori ne bi imali tako jak motiv i energiju. Svima hvala, i onima koje sam nenamjerno zaboravio. Preporučamo se i dalje vašoj potpori i pomoći.
.

Josip Anušić organizator pohoda i najzaslužniji za markaciju i uređenje staze.

stižu planinari iz Vrapča - Zagreb 

... tu su i Slunjani 

 

Okupljanje 

Ogulinke 

Josip planinare ukratko upoznaje sa stazom 

Spomen obilježje masovne grobnice 

 

 

 

Kod spomen obilježja zrtvama Domovinskog rata svijeću su zapalili u ime svih planinara Josip Anušić i Ivan Vuković - Ravo 

 

 

 

Ana Bubuć autorica slike  (lijevo) i prof.dr.sc. Rade Knežević (desno)

Pokolon domaćinima  

 

Ekipa iz Vrapča  

Najmanje 150 (po nekim procjenama i 200) planinara je danas hodalo po ovim našim prekrasnim krajolicima. Staza je inače duga 14 km. Hodnja je nakon kratke ceremonije kod spomen obilježja žrtvama Domovinskog rata  - masovne grobnice, počela u 10:30, a završila je u 16.30 povratkom natrag na početnu poziciju u Saborsko tj. u školu gdje je planinare čekao grah.

 

 

Joja Vučija i prof. Rade Knežević 

Odmor na Alanu, najvišoj točki ove staze 720 m/nmv 

Ekipa iz Saborskog 

 

Prijatelji s Plitvica 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Veliko vrelo - prilika za osvježenje i popunu bočica s vodom do druge prilike, Malog vrela 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Rijeka Jesenica 

 

 

 

 

 

 "Lice Isusovo"

 

 

 

 

Kod lovačke kuće odmor i osvježenje 

 

Nastavak hodnje prema Vrilcu i Bukovači, zadnjoj dionici staze 

 

 

 

 

 

Vrilce 

Bukovača

 

 

Fotografije snimio Ivan Matovina

You have no rights to post comments