Crna Uvala je stari naziv današnje Skrade (karta gore) odnosno jednog njenog djela. Vremenom Crna Uvala gubi pridjev "Crna", ostaje samo Uvala. Dokaz tome su podaci iz crkvenih knjiga; rođenih, vjenčanih i umrlih u kojima se kao adresa uz Saborsko (Zaborsko) dodaje naziv zaseoka u ovom slučaju Uvala, Uvala - Skrada, Uvala - Prosina, Prosina - Skrada, Medviđar, Skrada....
Početkom 20. stoljeća postepeno se gubi ime Uvala i prevladava ime Skrada.
Prvi stanovnici Crne Uvale bili su Sertići i Kovačići zabilježeno na karti 1887. godine, kasnije su se iz Saborskog u Skradu doselili Štefanci, Grdići i Špehari. Karta lijevo je iz 19. stoljeća Habsburg Empire (1869-1887)
Zaborsko (Uvala) 1900. godine
Zaborsko Uvala - Prosina 1900. godine
Zaborsko (Medviđar) 1900. godine
Zaborsko (Medviđar)
Zaborsko Uvala - Skrada 1900. godine
Zaborsko (Prosina - Skrada)
Medviđar - Skrada
Zaborsko - Uvala - Skrada
Uvala - Prosina
Skrada
U crkvenim knjigama na samom početku 20. stoljeća 1900-te uz ime Saborsko počinju se dodavati imena zaselaka na području današnje Skrade: Uvala, Uvala - Skrada, Uvala - Prosina, Medviđar, Medviđar - Skrada, Prosina - Skrada. U 20. stoljeću se ime Skrada uvriježilo kao sveobuhvatno za cijelo to područje.
Karta iz 1887 - Habsburg Empire (1869-1887) - Third Military Survey (1:25000)
Sertići su na staroj i na novoj karti na istoj poziciji tj. ispod Velike Skrade. Zagonetka na karti je brdo Dejnovac kojega na novim kartama nema, približno na tom mjestu (na padinama Dejnovca) danas piše Grdići. (Dejnovac je brdo (planina, brdo, stijena), zaobljeno uzvišenje ograničene visine koje se uzdiže iznad okolne zemlje s lokalnim reljefom manjim od 300 metara.)
Satelitski snimak
Karta iz vremena dok Crna Uvala - Skrada nije bila naseljena
Crna uvala se na današnjim kartama nalazi malo dalje od one Crne uvale, a današnje Skrade iz starih Austrougarskih karata.
PREDANTIČKI TOPONIMI U DANAŠNJOJ (I POVIJESNOJ) HRVATSKOJ
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Na hrvatskom jezičnom prostoru sačuvani su mnogi toponimi predantičkoga postanja. Oni su najstariji spomenici cjelokupne hrvatske imenske baštine. Uznastojalo se prepoznati te toponime u zapisima antičkih i drugih pisaca te njihovu očuvanost do danas u jezičnim prilagodbama i u dosadašnjim par-cijalnim obradbama u radovima hrvatskih i stranih onomastičara i etimologa. U ovom su radu ta imena skupljena, razvrstana s obzirom na njihov razmje-štaj, uspoređivana s dosadašnjim obradbama i mogućim rješenjima te popraće-na glavnom literaturom u kojoj su bila razmatrana ili spominjana.
(...)
IMENIČKE OSNOVE S PRIBLIŽNIM SADRŽAJNIM PREDODŽBAMA:
Skradin
Opis: Liburnijski grad na strateškom mjestu kraj Skradinskog buka, blizu ušća Krke u Prokljansko jezero. Za Rimljana bio je ugledan grad sa statusom munici-pija. Današnji Skradin. Zapisi: Scardona (Plinije III, 141); Σκαρδῶνα (Ptolemej, II, 16, 2); Scerdona (Tab. Peut.); Σκόρδονα (K. Porfirogenet, 31); Σκηρδά ime za otočić Škrdu.
Ime: Ilirski korijen *skard- ‛strm’, ‛ustrmljen’ nahodi se u mnogih toponima na prostoru nekadašnjega Ilirika. U hrvatskoj prilagodbi imena ostvarile su se ove davnašnje supstitucije: 1) ilirsko-venetski dočetak -ōna (kao u Glamona, Fla-nona, Brevōna...) preko *-ūna > *-ȳnu > *-ȳnь (> *-īn) do polovice 8. st.; 2) me-tateza likvida: *scard > *skrad od 8. do 10. stoljeća. Slijed promjena je ovakav: *Scardōna > *Scardūnu > *Skradȳnu > *Skrādynū > *Skrādȳnь > *Skrādīnъ > Skràdīn (Holzer, 131).
Bez sufiksa -ōna potvrđen je oronim Mons Scardus/Σκάρδονὄρος za današnje ime Šar planina.
Oblik Σκηρδά/Σκιρδά bilježi K. Porfirogenet ime otočiću Škrdi između Paga i Silbe (insula quevocatur Skerda, 1203, CD 3, 26). Taj oblik čuva starinu neprovedene romanske palatalizacije (kao u Kissa, Kerso, Kostirna (: cisterna), Plokite itd., v. Šimunović, Simbioza, 187). Skup -ăr- reflektirao se kao -ĕr >: Škrda.
Vjerojatno je ilirskoga porijekla gorskokotarski Skrad, Skradska gora kraj Karlovca, Skradnik kraj Ogulina; Škərdȉo, -rđȅla u Boki kotorskoj.
- Velika Skrada je vrlo strmo brdo gledano iz današnje Skrade tj. Uvale. (I.M.)