Područna škola u Oštarijama nosi ime Siniše i Zrinka Rendulića, dvojice hrabrih domaćih momaka koji su 1991. poginuli u razmaku od tri dana, 15. i 18. rujna. Ovih događaja nesebičnog darivanja za domovinu, pa i svoga života, u kojima je stvarana moderna Hrvatska spomenuli su se i učenici škole koja nosi njihovo ime.

Svake godine se u jesen spominjemo žrtve koju su naši heroji položili na oltar Domovine (1991-1995.) u Saborskom. Okupimo se, položimo vijence, upalimo svijeće, pročitaju se imena stradalih (branitelja i civila), održi se sv. misa, održi se domijenak i nakon toga razlaz, svatko na svoju stranu. To je čisto licemjerje! Naši heroji nisu zaslužili samo formalnost, naši heroji su zaslužili da ih pamte generacije naraštaja koje dolaze iza nas. Po čemu će ih pamtiti, upitajmo se danas? Po komemoracijama i domijencima sigurno neće.

Oštarije slave svoje heroje, škola se zove po braći Rendulić. Svaka čast Oštarcima.

Mi imamo braću Matovine i braću Dumenčiće, imamo i ostale poginule heroje. Po njima se ništa ne zove. Jedva da su im imena ispisana na pločama na Matićevom brdu, Kuselju i Sertić Poljani, a nedavno i na drvenoj ploči kod masovne grobnice, svi od đuture. Kod nas to očito ne može izvesti zbog živih "heroja" ...?

Ovako smo pisali i komentirali prije tri godine i što se dogodilo...? NIŠTA, NAŽALOST!