U hrvatskoj javnosti nije poznato da se na isti dan kada je Hrvatski sabor prije 30 godina raskinuo državnopravne veze RH sa SFRJ, 8. listopada 1991., dogodio zločin pobunjenih Srba u Sertić Poljani kraj Plitvičkih jezera. U kontekstu navedenih događaja, Sabor je još 25. 6. 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, čime je pokrenut postupak razdruživanja od ostalih republika i SFRJ, kao i postupak za međunarodno priznanje. Na istoj Sjednici, Sabor je donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših pregovora o razdruživanju među jugoslavenskim republikama, Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. 6. 1991. Istekom moratorija, 8. 10. 1991., Sabor RH donio je odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, čijim tijelima odriče legitimitet i legalitet. Istoga dana kada je istekao moratorij na hrvatsku Odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Sertić Poljana je naselje koje je 1991. godine bilo u sastavu općine Titova Korenica i imalo 38 stanovnika, od kojih su svi bili Hrvati. U upravnom crkvenom području, pripadalo je župi Saborsko u ogulinskom dekanatu, kao i danas. No, ne pripada općini Saborsko, već općini Plitvička Jezera u Ličko-senjskoj županiji te se u cijelosti nalazi u nacionalnom parku Plitvička jezera. Naselje su krajem 19. stoljeća osnovali doseljenici iz susjednog Saborskog. Vrhunac naseljenosti Sertić Poljana imala je 1931. godine, kada je brojila 147 stanovnika, a u Drugom svjetskom ratu i poraću imala je 25 žrtava (svi prezimena Sertić), među kojima su 3 civila i 18 domobrana, od kojih je 10 nestalo na „Križnom putu”. Prema popisu 2011. godine, naselje je imalo 12 stanovnika, od čega je 9 bilo starije od 65 godina.


Na području Sertić Poljane, još je u rujnu 1991. ubijeno pet ljudi. Četvorica branitelja Saborskog uputili su se 6. rujna 1991. vozilom u Slunj tražiti liječničku pomoć i lijekove za civilno stanovništvo. Na povratku iz Slunja istog dana, upali su u neprijateljsku zasjedu kod Sertić Poljane u predjelu Sartuk. Na njihovo vozilo zapucali su plitvički teritorijalci predvođeni Slobodanom Uzelcem. U zasjedi su poginuli 22-godišnji Ivica Matovina, 22-godišnji Stipe Matovina i 21-godišnji Marko Šebalj, dok je teško ranjeni Milan Conjar ostao u vozilu. Ubojice su otišli smatrajući da su pobili svu četvoricu hrvatskih gardista. Došla je pomoć iz Saborskog, te je Conjar prevezen u slunjski Dom zdravlja, odakle je prebačen u bihaćku bolnicu. Ostao je na liječenju do kraja listopada 1991., kada se ponovno uključio u obranu Saborskog.


Na cesti kod Sertić Poljane, 11. rujna 1991., saborčanski policajci naišli su na dva mrtva čovjeka u prevrnutom vozilu bihaćkih registracijskih pločica. Teritorijalci s Plitvičkih jezera ubili su muslimanske trgovce. To su bili rođaci Hasan i Bili Ćehić koji su trgovali sa Saborčanima uzimajući drvenu građu i krupnu stoku, a zauzvrat su dostavljali hranu, gorivo i ostale nužne potrepštine. Njihovom smrću, stanje u Sertić Poljani i Saborskom se dodatno pogoršalo.

Veća skupina pripadnika Teritorijalne obrane Plitvice ušla je 8. listopada 1991. u Sertić Poljanu, čiji su se stanovnici tada povukli u Saborsko. Zapovjednik Ratne jedinice Saborsko, Marko Krizmanić, formirao je grupu od 50 branitelja s ciljem da oslobode prometnicu i protjeraju teritorijalce koji su postavili zasjedu kod predjela Sartuk. U žestokom okršaju istog dana teško su ranjena četiri branitelja, koji su prebačeni u Slunj, a zatim prevezeni u bihaćku bolnicu. Među njima je bio Nikola Sertić iz Sertić Poljane koji je 9 dana ranije bio razmijenjen, a zadobio je pet prostrijelnih rana, nakon čega se prema svjedocima „borio kao lav”. Umro je nekoliko dana poslije ranjavanja i svog 51. rođendana.

TO Plitvice imala je puno veće gubitke u navedenom okršaju. Poginulo je pet njenih pripadnika: komandir voda Boro Hajduković, Radenko Bogdanović, Slavko Glumac, Čedo Rapaić i Željko Rapaić. Njihova tijela koja su ležala kraj ceste, JNA je pokupila tek treći dan nakon bitke.

Dva dana nakon okršaja, grupa branitelja Saborskog ušla je u Sertić Poljanu. Zatekli su stravične prizore. Pronašli su posmrtne ostatke dviju starica. Selo je bilo spaljeno, a stoka odvedena ili poubijana. Žrtve su bili nepokretna Ankica Sertić (rođ. 1901.) i Ana Sertić (rođ. 1903.) koja je mogla hodati samo uz tuđu pomoć. Kći Marija Sertić ostala je uz majku Anu. Pronašli su ih neprijateljski vojnici. Anu Sertić su likvidirali metkom u potiljak iz neposredne blizine. Pucali su i na njenu kći Mariju, koja se srušila na pod i bili su uvjereni da je mrtva. Branitelji Saborskog zatekli su je kako nakon dva dana, iako teško ranjena, u voćnjaku u blizini kuće kopa grob za svoju ubijenu majku. Pokopali su staricu, a Mariju prenijeli u Saborsko. Ova ubojstva počinili su vojnici čete TO Plitvice pod zapovjedništvom kapetana 1. klase Dane Skokanića.

S obzirom da je Sertić Poljana ostala bez stanovništva i zapaljena, branitelji Saborskog morali su je privremeno prepustiti neprijateljskim snagama i učvrstiti obranu na Kuselju, južnom dijelu Saborskog prema Sertić Poljani. Ubojstva, pljačka i palež u Sertić Poljani bili su nagovještaj istih zlodjela koje su se idući mjesec, sa znatno više žrtava, dogodile i u susjednim mjestima Poljanku i Saborskom. Čitavo navedeno područje oslobođeno je u operaciji „Oluja” 5. kolovoza 1995.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Literatura:
– Izravni demografski gubici Karlovačke županije u Domovinskom ratu, ur. Ante Nazor. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2008.
– Naselja i stanovništvo RH 1857. – 2001., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.
– Strižić, Ivan. Ogulinski kraj u Domovinskom ratu, I, Obrana i oslobađanje ogulinskoga kraja od srbijanske agresije i okupacije 1991.-1995. Ogulin: Ogranak Matice hrvatske Ogulin, 2013.

FOTO: http://likaplus.hr/plitvicka_j-korenica/zivot/u_poljanku_otkriveno_spomen_obiljezje/default.aspx (autor Sabit Gaši)

 

https://braniteljski.hr

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Gledala je kako selo gori ne znajući da je u njemu njezin Tomo. Zatekla ga je kraj spaljene kuće mrtvog.

Napad na Poljanak kraj Plitvica

Tragična sudbina Poljanka preslika je sudbine i drugih sela u plitvičkom kraju u kojima su živjeli Hrvati. Mnogi od njih stradali su kao i Tomo Vuković. Ne ponovilo se.

Cijeli članak možete pročitati OVDJE

Komentari  

#1 Ivan 2021-10-09 05:10
U Saborsko je po župnim podacima 1939. živjelo 3.352 vjernika + 50 onih koji su živjeli izvan župe. Broj od 147 stanovnika po službenom popisu iz 1931. je sigurno 1939. i u Sertić Poljani bio veći.
Primjetna je velika razlika i za Saborsko između popisa 1931. od 2012 stanovnika i župnih podataka iz 1939. od 3.352 stanovnika. Župa Saborsko je osim Sertić Poljane obuhvaćala i Matovinsku Lisinu sve do 1962. godine.
#2 Darko 2021-10-09 08:02
Ubojice,fašisti,čelnici.
I takvi n u našoj vladi kroje gaće. Žalosno.
#3 Ivan 2021-10-09 08:21
Nezamislivo je koliku je prašinu Pupovac digao oko zločina u selima Grubori i Varivode nakon Oluje, osuđujem svaki zločin, ali mi takvih sela u kojima su učinjeni masovni zločini nad civilima 1991. godine, imamo na stotine...?
Za Pupovca i njegovog mentora Vučića ne postoji 1991. godina i velikosrpska agresija na Hrvatsku, oni samo gledaju što je bilo nakon Oluje 1995.

You have no rights to post comments