SAJAM NEDJELJOM
U Saborskom se nekada održavao sajam nedjeljom. Nedjelja je bila poseban dan za Saborčane, masovno se išlo u crkvu, a istog dana se održavao sajam. Nedjelja je bila neradni dan što se u Saborskom poštivalo bez izuzetka i jedinstvena prilika da se narod okupi kod crkve i na sajmu. U vrijeme prije Drugog svjetskog rata Saborčani su dobro živjeli zahvaljujući pilanama koje su tada zapošljavale veliki broj mještana.
U Saborskom su tada radile dvije postolarske radnje, jedna Stipe Milobare iz Udbine i druga Emina Brkića iz Bihaća, a kasnije još nekog Rapaića negdje iz Like. Gotovu obuću su na sajam za prodaju dovozili i postolari i opančari iz Plaškog, Rakovice i Slunja. U Saborskom je neko vrijeme radila pekara u kući Ante Grdića, uz to su i pekari iz susjednih mjesta dovozili kruh. žemičke, peciva, vino, rakiju, sokove.
Kutarevci su prodavali zemljano posuđe - zdjele, lonce, peke, lonce za cvijeće (rožice), Prodavali su i drvene proizvode po čemu su nadaleko poznati; bačve, kace, vučije i njihove standardne stolice s naslonom tzv. "katrige" i tamburice "kutarevke".
Na sajam su dolazili čak i Dalmatinci koji su svi imali nadimak "Mate" bez obzira kako im je bilo pravo ime. Prodavali su razne sitničarije; češljeve, fini sapun, manja ogledala, puder, parfeme, olovke, britve, razne nožiće, usne harmonike (citare), struke, sve vrste puca, kaiše, tregere za hlače i ostalo.
Taj "Mate" je cijelu svoju "trgovinu" nosio ispred sebe na trbuhu, vezanu širokim remenom preko ramena. To je izgledalo poput nekog sanduka. Dok bi stajao stavio bi štap (poduporu) ispod toga kako bi rasteretio rame.
Svega je bilo na tom sajmu, jedino se nije prodavala stoka, bilo je samo malih odojaka. Kirijaši su imali svoje stalne snabdjevače koji su im zob i sjeno dovozili ravno kući.
IVANJICA 16. SVIBNJA, CRKVENI BLAGDAN
Osim nedjelje u Saborskom je bilo živo svake godine za Ivanjicu 16. svibnja na blagdan sv. Ivana Nepomuka zaštitnika župe Saborsko. Tog dana je bilo toliko štandova s razno raznim stvarima da je cesta bila zatvorena od crkve pa do gostionice Pere Conjara. Narod je dolazio iz svih okolnig sela, bilo ga je toliko da jaje nebi palo na zemlju kad bi ga netko bacio iz zraka.
Posebno su uočljivi bili Mažari koji su dolazili iz okolice Bihaća. Dolazili su u velikom broju, svi obučeni u lijepe narodne nošnje. Takav život i takvu živost jednog sela nije se moglo naći u cijeloj Liki. Sve je to bio rezultat gospodarskog razvoja Saborskog kojeg su donijele pilane na Kuselju i u Saborskom i naravno sve vezano uz to. To vrijeme je bilo vrhunac razvoja Saborskog u svakom pogledu.
Iz knjige Josipa Krizmanića - Saborsko i uža okolica
Foto ilustracija: sajam u Ogulinu kod kule
Komentari
To čak ne zna ni moja 85-ogodišnja mama.