U medijima i među vodećim političarima u državi postoji konfuzija vezana za broj i ostale činjenice o žrtvama u Saborskom.Na početku su cirkulirale različite brojke. Često je spominjano i 80 žrtava, kako još stoji na hrv. wikipediji. Očito s nje, taj broj nekritički godinama prenose neki mediji, a ove godine prenijela ju je i fb stranica Karlovačke županije. Taj članak s wiki (Pokolj u Saborskom), premda ima samo 14 rečenica, ima čak 17 činjeničnih grešaka. A članak na eng. wiki. (Saborsko massacre) je vrlo kvalitetan.
*
Nakon što su žrtve iz Saborskog popisane, došlo se do brojke od 51 žrtve, kako još stoji na stranicama općine. No, ni ta brojka nije točna, jer sam još u istraživanju za svoj diplomski našao 52. žrtvu, Nikolu Čorka (1914. - 1991.), poginulog 17. 10. od mine. Danas se i u medijima ustalila točna brojka od 52 žrtve. U taj broj nisu uračunate 2 žrtve u Sertić Poljani u župi Saborsko, kao niti 9 branitelja poginulih na rubnom području općine Saborsko (L. Jesenica, G. križ), već isključivo civili i branitelji naselja Saborsko, dakle minimalna brojka. Ustalio se i broj od 26 poginulih branitelja i 26 civila, iako te brojke nisu do kraja precizne. 10 pripadnika Narodne zaštite ubijeni su nenaoružani i posthumno su dobili status poginulih branitelja. Marko Šebalj poginuo je kao branitelj Saborskog, a vodi se i na popisu poginulih branitelja u rodnoj općini Rakovica. Isto vrijedi i za Nikolu Sertića iz S. Poljane (općina Plit. Jezera), a Ivan Luketić (rođen u Cerovniku, prebivalište i mjesto ubojstva Saborsko) nalazi se i na spomeniku žrtava općine Josipdol. Navedeno nije nikakav problem, ali treba paziti da ne dođe do dupliranja kada se zbrajaju žrtve šireg prostora, kao što je to često slučaj s popisima žrtava u vrijeme 2. svj. rata.
*
Brojka od 38 mještana poginulih i ubijenih nakon pada Saborskog 12. 11., prvi put se pojavila u mojim radovima i člancima javno dostupnim na internetu, a tu brojku prenijela je i stranica predsjednika RH, kao i vodeći hrvatski mediji. Taj broj ne uključuje dvoje nestalih 20. 11. S njima je 40 žrtava nakon pada, kako je i na stranicama općine, gdje piše da je 12. 11. ubijeno i nestalo 40 ljudi. Pravno gledano, nestali se ne vode kao ubijeni, premda je jasno i da su i oni ubijeni. Nije mi jasno zašto na spomeniku masovne grobnice u Saborskom piše da su bile 22 žrtve i kako se došlo do te netočne brojke koja unosi dodatnu konfuziju. Službeno je u Saborskom 8 nestalih, ali de facto je 9 nestalih, kako stoji i na stranicama općine. Kako je 9. osoba nestala dvaput? Nije ni bila na popisu nestalih osoba u Domovinskom ratu. Nema živih članova obitelji. Tko će prijaviti njen nestanak 32 g. nakon što je jamačno ubijena 12. 11., kao i ostali?
*
Ovdje je još jedno krivo tumačenje vezano za 38 žrtava, a to je da su sve bačene u masovnu grobnicu Popov šanac kraj župnog dvora. Tako piše i na stranicama predsjednika RH. Iz mas. grobnice Popov šanac ekshumirano je 15 žrtava, iz mas. grobnice Borik 3, iz pojedinačnih grobnica 12, a ostalih 9 (a ne 8 ) je nestalih. Sve skupa je to 39 žrtava (30 ekshumiranih /29 identificiranih, 1 neidentificirana/ i 9 nestalih), a tu se vraćam na onih 40 žrtava. Gdje je 40. žrtva, ako nije ni ekshumirana ni nestala? Kao što sam već objasnio, 39. žrtva se ne vodi ni kao ekshumirana ni kao nestala, a što je sa 40. žrtvom, također ni nestalom ni ekshumiranom? Posmrtni ostaci žrtava pokopani 15. 11. 1995., identificirani su prepoznavanjem određenih osobnih obilježja od strane članova obitelji, uzevši u obzir kako su identifikacije metodom analize DNK tada bile tek u povojima primjene. Je li netko krivo nekog identificirao kao svoga?
*
Od nekih ostalih netočnih podataka koje mediji i službene stranice često prenose, nije točno da je Saborsko imalo uoči rata 1500 st., već je to cijela općina koja uključuje i 3 etnički srpska sela. Najstariji ubijeni nije Mate Matan Matovina rođen 15. 4. 1895., jer je od njega stariji Polde Conjar (5. 1. 1895.). Netočno je da je najmlađa žrtva živa zapaljena (sa stranica predsjednika RH i mnogih medija), jer je najmlađa žrtva poginuli branitelj Ivica Dumenčić (19). Podatak o zapaljenoj žrtvi očito potječe iz mojih javno objavljenih članaka, ali ondje jasno piše da je to najmlađa civilna žrtva: "Najmlađa civilna žrtva čiji je život također ugašen 12. 11., bila je Slavica Matovina (32 g.), živa zapaljena." Postoje pitanja jesu li nepokretne žrtve zaista žive izgorjele u svojim kućama, ali to potvrđuju iskazi svjedoka, npr. brat žrtve kaže: "Moju sestru su polili benzinom i živu zapalili, ali ja ih ne mrzim." Netočno je da su Saborsko napadale paravojne formacije samo iz Plaščanske doline i netočno je da su svi preživjeli stigli do Slunja i Bihaća, a zatim autobusima prebačeni u hrvatske hotele, jer su se iz donjeg sela povukli preko Kapele prema Brinju, a većina tih je dospjela u Ogulin.
*
Drago mi je da moja knjiga nije još dovršena i objavljena, jer bi u njoj trajno ostali netočni podaci, pogotovo za događaje prije 5. 8. 1991., ali i za podatke o nestalima i presudama. Ima još posla oko sređivanja brojeva, jer literatura raznih autora vrvi netočnim brojevima, mnogo je propusta, a izjave svjedoka su kontradiktorne što se tiče brojeva i datuma. Još je mnogo otvorenih neodgovorenih pitanja. Neke stvari su jednako prešućivane i od strane države i od strane "Rep. Srp. Krajine" (srpsko rušenje ukrajinskog aviona u Čorkovoj uvali 1994. koji je letio na relaciji Cazin - Pula). Ove godine smo napokon dočekali za rat u Saborskom važnu pravomoćnu hašku presudu Stanišiću i Simatoviću (nisu osuđeni za Saborsko), a 2021. i presudu Vrhovnog suda Đoki Jakšiću u odsutnosti. Bitno je reći da svi izvršitelji zločina u Saborskom za to nisu proveli ni dana u zatvoru.
*
Tekst i foto: https://web.facebook.com/iv7777