Da se ne zaboravi...!.
Bila sam tamo, gledala kuće u plamenu, slušala krikove ljudi, urlike životinja, jeza mi prolazila cijelim tijelom. Crkvu bombardiraju sa svih strana kao da je nešto kriva, toranj crkve se ruši, ponos Saborskog ponizno pada. Vatra na sve strane, tenkovi, avioni, vojska i sa svih strana pucaju po mom Selu. Zašto, zašto je to tako, zašto su ljudi zli pitam se? Al odgovora nema, samo i dalje odjekuju krici, krici koji lede krv u žilama. Vriska i jauci ostaju iza mene, okrećem se gledam i ne vjerujem da se taj užas događa. Otac mi okreće glavu u stranu da ne gledam taj horor, zatvara mi rukama uši da ne čujem tu vrisku. Odlazim iz Saborskog koji ostaje u plamenu, odlazim u tihoj koloni sa svojim roditeljima i još nekim susjedima, odlazim u zarobljeništvo, u nepoznatu sudbinu, na nepoznat put. Slušam uvrede tih ljudi i opet se pitam zašto je to tako. Gledam smrti u oči.
Eto godine prolaze jedna za drugom ali uspomene i sjećanja ostaju duboko urezana u meni, pogotovo na današnji dan kad palim svijeću i puštam suzu za Saborsko, suzu za brata koji je dao svoj mladi život za Domovinu, za Domovinu u kojoj ja danas mogu slobodno sa svojom djecom živjeti. Ne trebam im zatvarat uši ni okretat glavu u stranu.. Živimo slobodno, svoji na svome. Učim ih o prošlosti, puno je tu pitanja na koja ni sama ne znam odgovor. Učim ih o ljubavi, jer sve se događa s nekim razlogom i samo želim da rastu u ljubavi i miru, samo želim da im ljubav i poštovanje budu na prvom mjestu.. Eto da se ne zaboravi Saborsko, jer ja ga sigurno zaboravit neću. Bila sam tamo, na stratištu.
Vesna Brletić rođ. Dumenčić 12.11.2021. sa svojim curama (foto lijevo)
.
Vesna Brletić rođ. Dumenčić, 1991. godine je bila 12-ogodišnja djevojčica. U Saborskom je izgubila brata Ivicu koji je jedva navršio 19 godina, a 1993. godine od tuge za sinom joj se razbolijeva i umire otac Slavko.
Komentari
Očekuju objašnjenje i ispriku od načelnika općine Marka Bićanića osobno.
Na sv. misi u Saborskom 12. studenog o.g. preč. Šimatović koji je predvodio sv. misu u svojoj propovijedi je spomenuo izraz "trgovanje rasutim kostima" Jeli moguće da nam se to događa...!?
To je posebna tema koju nikada nitko nije spomenuo svih ovih godina poslije rata. Govori se o povratku Saborčana, no nažalost neki su se vraćali u mrtvačkim sanducima što je bila još jedna trauma za njihove obitelji.
Opseg stradanja Saborčana je daleko veći nego to mnogi misle, nisu to samo 52 žrtve i razrušeno selo, to su traume koje imaju dalekosežne posljedice za one koji su im bili direktno izloženi, pa čak i za njihove potomke posredno, koji su rođeni poslije rata.
Radije ću sam, samcat u miru zapaliti svoju svijeću dan prije.