Sunčana i vjetrov dan među višestoljetnim stablima u prašumi u apsolutnom miru, činio se tako nestvaran ...
... jato ptica, vjerojatno selica, koje prelijeću naše krajeve na putu prema jugu i usput zastaju da se nahrane
Put koji vodi u Čorkovu uvalu
U prašumi se još uvijek nađu ostaci ukrajinskog zrakoplova kojeg su Srbi srušili 1994. godine
... djelovi zrakoplova su razbacani uokolo - glavnina antonova 26 je odvežena već nakon rata
... mir
NEKI ČLANCI KOJI SU SE BAVILI SLUČAJEM PADA UKRAJINSKOG ZRAKOPLOVA ANTONOV 26 U PRAŠUMU ČORKOVA UVALA 1.8.1994.
Slobodna Dalmacija 30.09.2008. piše: "Tog 1. kolovoza 1994. Nikša Župa se nalazio u teretnom avionu “antonov 26”, vlasništvu ukrajinske civilne flote, na letu iz Cazina u Pulu, skupa sa sedmoricom Ukrajinaca i bosanskohercegovačkim pilotom Samirom Beganovićem.
On je, navodno, ukrajinskim kolegama pokazivao rutu. Avion je, međutim, oboren iznad Plitvičkih jezera, točno iznad Saborskog, nakon čega je i avion i nesretne putnike “pojeo” službeni mrak."
Slobodna Dalmacija 25.11.2013. piše: Župa je nastavio s uspješnim poslovanjem za Vladu, a onda je pod nikad razjašnjenim okolnosti poginuo u padu ukrajinskog antonova 26 prvog dana kolovoza 1994. godine, na letu iz Cazina u Pulu, sa sedmoricom Ukrajinaca i bosanskim kopilotom Samirom Beganovićem.
Avion je srušen iznad Plitvičkih jezera, pao je kod Saborskog i otada je Župina uloga u nabavi oružja za Hrvatsku obavijena tajnom. Nepoznati su rezultati istrage, šutjele su ukrajinske i hrvatske vlasti, a Nikšino tijelo nikad nije predano rodbini.
Index 17.12.2013. piše: Treći dio - Nikša Župa: upucani "brat po oružju" i njegove veze
Bio je 1. kolovoza 1994. Teretni zrakoplov antonov 26 s registarskom oznakom UR-26207 uzletio je iz zračne luke u blizini Cazina i krenuo prema zapadu. Njegov je cilj bio aerodrom u Puli, odakle je dan ranije s teretom poletio na područje pod nadzorom Armije BiH koja se borila protiv vojske samoprozvane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna lokalnog moćnika Fikreta Abdića. Za glavnim kormilom dvomotornog zrakoplova, koje je bilo u vlasništvu ukrajinske civilne flote, sjedio je pilot Samir Beganović, domaćin iz Cazina. Uz njega, u avionu je bilo još pet članova posade iz Ukrajine i samo jedan putnik. Bio je to hrvatski državljanin iz Splita, inače dobar poznanik brojnih umjetnika i ljubitelja kulture, osobito onih dramske i baletne umjetnosti u Hrvatskoj i Sloveniji. Njegovo je ime bilo Nikša Župa.
II.
https://forum.klix.ba/heroji-odbrane-bosne-i-hercegovine
piše
Pogibija prvog pilota Armije BiH
Da nije bilo i hrabrih pilota i drugih pripadnika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne odbrane Armije BiH, pitanje je kako bi se situacija razvijala na mnogim ratištima, posebno u enklavama. Samo u opkoljeni Bihać zrakoplovci su uspjeli dopremiti 600 tona najvažnijeg MTS-a, odnosno izvesti više od 160 letova avionima i oko sto letova helikopterima, donoseći neophodnu pomoć Bosanskoj krajini.
Nerijetko je divizijski general Atif Dudaković znao, u Zagreb, nazvati brigadira Salku Begića, sadašnjeg komandanta RZ PZO, koji je rukovodio zračnim mostom sa Bihaćem, i reći:
"Ako večeras ne dođeš, mi smo gotovi!"
Na aerodrom Ćoralići kraj Cazina (slika gore) stizali su avioni i helikopteri kad je to, praktično, bilo i nemoguće. Stizala je krajnje neophodna pomoć.
1. avgusta 1994 god Samir Beganović, kao profesionalni vojnik ondasnje JNA, ali i kao pripadnik PL, iz Zadra pobjegao u Udbinu, te bio jedan od iniciatora gradnje aerodroma u Čoralićima kod Cazina.
Zajedno sa Edvinom Ifticem, kopilotom, napravio je prvi ratni let oruzanih snaga BiH, na relaciji Dolovi-Zagreb.
"Prvo veče nisu poletjeli jer je bila dojava da bi mogli biti oboreni, a kad su sutradan uvečer opet, uzletivši bez radara, bez veza, isključivo vodjeni frekvencijama Radio Ogulina, pojavili iznad glavnog grada Hrvatske, iz tamošnjeg Centra za izvidjanje su ih pitali:"Ko ste vi?".
Obaranje aviona "Antonov 26" prvog avgusta 1994. god.
U "antonov 26" prvog avgusta 1994. godine trebalo je da udje, da bi ukrajinskim pilotima pokazao maršrutu, pilot Meho Merdonjic, ali su se on i Samir zamjenili.
Enesu, i ne samo njemu, neshvatljivo je da je avion oboren u povratku, a ne kad je pun iz Pule letio prema Čoralićima.
Glasine kazu da su postojali jasni dokazi o tome da je antonov 26 i prije uzlijetanja bio na nisanu, ali posada o tome nije obavjestena.
"To je sada nevazno u odnosu na činjenicu da su nasi roditelji Hatidza i Ismet makar malo odahnuli ", govori Enes Beganovic, Samirov brat.
Enes je nakon više godina traganja uspio da pronadje tijelo svog brata.
BRAT RIJESIO ENIGMU "ANTONOVA 26"
Ono sto nisu uradile komisije Republike Hrvatske i BiH koje tragaju za nestalima, uradilo je bratovo srce.
Kao sto je i najavljivao, Enes, brat prvog ratnog pilota BH Armije, koji je stradao 01.08.1994. godine na podrucju Republike Hrvatske, oko Plitvica, proslog petka 16.07.2004. pronasao je mjesto gdje je Antonov 26 pao, pogodjen projektilom oruzanih jedinica tzv. SAO Krajine.
TRAGANJE
Iako su zvanicnici objasnjavali i Enesu da je nepristupacan kraj gdje bi se mogli nalaziti ostaci ukrajinskog aviona, kojeg je Armija BiH iznajmila za svoje potrebe i kojim je i tog kobnog dana u "bihacki dzep" dovučeno oružje, te da je gotovo nemoguće odrediti gdje bi počelo traganje, pokazalo se da to nije tačno.
Foto: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/u-potrazi-za-pilotom-samirom-beganovicem
"Odveli su me do mjesta dobri ljudi, mjestani, Hrvati, i sami svojevremeno protjerani iz vlastitih domova, zamolivši da za sada neotkrivam njihova imena" kaze Enes Beganović, koji je gotovo deceniju bezuspjesno pokusavao doći do bratovih kostiju.
Sva oficijelna vrata su za njega bila zatvorena, ali se to nakon obznanjivanja slučaja promjenilo.
Nasim je citaocima poznato da je rjesavanje ovog problema prosle sedmice došlo i do Gordana Milinića, bh ambasadora u Moskvi, nerezidentnog i za Ukrajinu.
S obzirom na to da je nesto pronadjenih kostiju, oko cega je bila angazovana komisija tzv. SAO Krajine, prije devet godina dospjelo do Kijeva i tamo sahranjeno, ambasador je dobio zadatak da od Državnog tuziteljstva Ukrajine zatrazi njihovu ekshumaciju, da bi se provjerilo jesu li tu Beganoviceve kosti.
No, sada je ocito:dio ostatka posade aviona, koju su sacinjavali Ukrajinici, te Samir Beganovic i Niksa Zupan, hrvatski drzavljanin, glumac, ukopan je u prasumi Čorkova uvala, gdje je nedavno boravio i Enes.
"Mještani su kosti sakupili i na humku stavili krst i oznaku o kome se radi.
Pogresno je napisano 1993, a treba 1994", kazuje Beganovic, kome je rečeno šta se sve nalazi u grobnici.
"Izmedju ostalog, i jedna cipela na vezanje, koja nije Samirova.
On je tada nosio Pumine patike", govori Enes, napominjuci da mu mnogo toga nije jasno.
"Čuo sam da je 1996. godine na tom terenu boravila ekipa Hrvatske vojske, kojoj su mjestani, i iz helikoptera, ali i na zamlji, pokazali olupine aviona.
Reportaza o tome je objavljena u udarnom terminu HTV", istice Enes, precizno opisujuci kako se dolazi do tog mjesta.
Izvjestaj o tome ovih dana predao je i Uredu Generalnog inspektora SFOR-a."Njima sam se vec obraćao.
Rekli su da je cijela stvar u nadleznosti organa dviju država, ali , bude li potrebe, pomoći će", objasnjava Enes, pokazujući slike koje je napravio u dijelu Plitvičkih jezera, na putu Karlovac-Plitvice, prije mosta.
"Mještani su mi rekli i to da su pripadnici Hrvatske vojske veći dio aviona odvukli sa sobom, nesto su raznijeli i ljudi koji tamo zive, da bi zaradili prodajući aluminiji, ali mnogi dijelovi antonova 26 jos stoje.
"Da je sve tako , pokazuje i obiljezena stabla trakama raznih boja, zutom, crvenom, i brojevima 1494, 1888, 3, i to upravo tamo gdje su ostaci letjelice.
"Fotosi pokazuju da je do njih lako doci.
Vide se golim okom, ili samo malo treba zaroviti. Očekujem da je i tako sa ostatkom kostiju", govori Enes,
Izvor:
https://forum.klix.ba/heroji-odbrane-bosne-i-hercegovine-t27335.html
Komentari