Svi vi koji nikada niste putovali a namjeravate putovati državnom cestom D42 od Ogulina prema Plitvičkim jezerima kroz mjesta, sela i naselja, podno Kapele čeka vas bezbroj lijepih prizora koje vam ovom prilikom uz kratki tekst prezentiram i fotografijom. Na Plitvice se može stići iz više pravaca, ali ovaj pravac je jedinstven.

Saborsko je smješteno na pravcu između Kleka na sjeverozapadu kod Ogulina i Plješevice na jugoistoku kod Plitvica, a taj pravac se proteže paralelno s planinskim lancom Male Kapele njegovom sjeveroistočnom stranom. Naselja između Ogulina i Plitvica koje povezuje državna cesta D42, su: Ogulin, Oštarije, Josipdol, Plaški, Blata, , Begovac, Lička Jesenica, Saborsko, Kuselj, Sertić Poljana, Poljanak, Rakovičko Selište i na kraju Plitvička jezera. Većina ovih naselja je smještena u tzv. Ogulinsko-plaščanskoj udolini na 300-400 mnv., a ostatak od Blata do Plitvica na sjevero-istočnoj strani Male Kapele koja se nalaze na 400-750 mnv.

Frankopanski kaštel u Ogulinu.

Točno vrijeme nastanka ogulinske utvrde nije utvrđeno, no poznata je isprava Bernardina Frankopana koju je izdao u svom gradu Modrušu oko 1500. godine, kada je novosagrađenom gradu Ogulinu označio granice između Modruša i Vitunja.

Kaštel je sagrađen u blizini Đulina ponora, koji je ponor rijeke Dobre u središtu Ogulina.

Bernardin Frankopan dao je sagraditi ovaj kaštel. U to vrijeme bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, velikaš, vojskovođa, diplomat i mecena, pripadnik roda knezova Frankopana. Kao moćan i ugledan aristokrat, bio je nositelj borbe za opstanak hrvatskog naroda na prostorima ugroženima od turske invazije.

Klek je planina istaknutog stjenovitog vrha na jugu Gorskog kotara, iznad grada Ogulina. Visok je 1.182 metra. Ima oblik hrpta dugog 3-4 km, u smjeru sjeverozapad-jugoistok, koji je od podnožja pa do bila pokriven šumskim plaštem, dok se oko podnožja planine prostiru široke livade. S koje god mu strane prilazili, Klek pokazuje drugo obličje, ali pogled odasvud privlači njegova okomita stijena visoka 200 m.

Ogulin prije rata sjedište općine Ogulin koja je obuhvaćala današnje Općine: Josipdol, Tounj, Plaški i Saborsko

Trg hrvatskih rodoljuba

Križevo u Ogulinu, dan župe i grada

Ogulinski park u pozadini planina Klek

Središte grada

Novi ogulinski park i crkva Svetoga Križa

Gradnja župne crkve sv. Križa započeta je 1781. godine. Tadašnji župnik Antun Ćorić zapisao je da je on prvi u njoj misio 1785. g., kada je slavio svoju zlatnu misu. Crkvu je posvetio senjsko-modruški biskup Ivan Ježić 1. lipnja 1793. Župa je tada imala oko 2800 vjernika. Nakon podijele župa Sv. Križa ima najviše do 8000 katolika.

Jezero Sabljaci

Akumulacijsko jezero Sabljaci kod Ogulina

Jezero je stvoreno u svrhu akumuliranja vode rijeke Zagorske Mrežnice za potrebe proizvodnje električne energije hidroelektrane Gojak. Ovo jezero je tunelom povezano s jezerom Bukovnik koje je oko kilometar udaljena akumulacija na rijeci Dobri, odakle se nastavlja tunel prema hidroelektrani Gojak, udaljenoj oko desetak kilometara od Ogulina. Površina jezera Sabljaci je oko 170 hektara, pa je jedanaesto po veličini u Hrvatskoj. Zbog toga ga mnogi zovu "Ogulinsko more". Na jezeru se preko ljeta održavaju "Jezerske igre", razni sportovi na vodi kao što su veslanje, jedrenje, plivanje, sportski ribolov i drugo.

Kad se Zagorska Mrežnica prelije preko brane jezera Sabljaci u Oštarijama ima vode u izobilju

Marmontov most u Oštarijama izgrađen u vrijeme francuske vladavine. Njegova gradnja vezana je uz maršala Marmonta, Napoleonovog upravitelja Ilirskih provincija. Kameni most ima dvanaest pravilno raspoređenih lukova a nalazi se u središtu naselja i premošćuje rijeku Mrežnicu.

U središtu Oštarija sa starim imenom Otočce, izgrađena je oko 1450. godine veličanstvena trobrodna crkva na posjedu Stjepana II. Frankopana (istraživanja biskupa Gospićko-senjske biskupije mons. dr. Mile Bogovića). Nalazi pokazuju da je na istom mjestu bila još starija crkva.

31. ožujka 1459. papa Pio II. (1458. – 1464.) izdao je svečano pismo (bulu), kojim obdaruje oprostima crkvu Blažene Djevice Marije, nazvane Čudotvornom (de Miraculis), jer je mjesto od davnine bilo poznato po čudesnim uslišenjima, koje Svevišnji danomice čini na zagovor naše Gospe.

Stara kuća u Popovićima - Josipdol

JOSIPDOL - cesta D23 Karlovac - Senj zvana još i Jozefina, dionica koja se od centra Josipdola pa do skretanja za Plaški - Saborsko - Plitvice, preklapa s D42

U Josipdolu na D23 stoji ovaj mali znak koji putnike "obavještava" da je u blizini skretanje za Plitvice kao da je u pitanju nekakav zaselak, a ne Nacionalni Park - hrvatska dika. Kud je znak malen, skretanje je teško uočiti po danu, a po noći da i ne govorim. Mi koji znamo di treba skrenuti po noći moramo dobro oči otvoriti jer skretanje nije osvjetljeno. Ako ne vidite ovaj znak i ne skrenete produžit ćete za Modruš pa preko Kapele za Brinje...

Modruš

Panorama Ogulinskog Zagorja snimljena s modruške gradine

Ostaci povijesne utvrde.

Tržan-grad, srednjovjekovna tvrđava na strmom brijegu ponad utvrđenog grada Modruša na istočnim obroncima Velike Kapele, nekad (od 11. stoljeća) upravno sjedište prostrane Modruške županije, a danas ruševina u južnom dijelu Karlovačke županije. Uspon i vrhunac dosegao je u 14. i 15. stoljeću, kada su u njemu stolovali članovi moćne hrvatske kneževske obitelji Frankopan, i kada je bio biskupsko sjedište.

Župna crkva Sv. Trojstva možda je iz 15.st. ili građena tek odlaskom Turaka. Obnavljana i dograđivana početkom 18. st., više puta pregrađivana, a danas ima oblik jednobrodne građevine sa zvonikom u osi zapadnog pročelja i četvrtastim svetištem, koje je odvojeno lukom.va Presvetog Trojstva - Modruš

Crkva sv. Antuna - Modruš

Crkva Sv. Antuna pustinjaka nalazi se južno ispod zidina stare modruške utvrde Tržan. Građena je po oslobođenju od Turaka na temeljima prijašnje crkve za koju se ne može ustvrditi starost. 

Crkva Uzašašća Isusovog - Cerovnik

Župna crkva Uzašašća Isusovog građena je 1843., sa četvrtastim zvonikom u osi pročelja, prostranom lađom i polukružnim svetištem. Uz crkvu je dograđen župni stan koji je najviše stradao u granatiranju 1991. Zapaljena je 1941. godine zajedno s obližnjom kapelicom Majke Božje. Crkva se obnavljala 1964.

Panorama Kapele kod Plaškog

Kukuruzno polje u Plaškom

Rode u Plaškom

Rijeka Dretulja - Plaški

Rijeka Dretulja izvire podno Kapele u Plaškom, teče kroz plaščansku dolinu i ponire u jugo-istočnom dijelu plaščanskog polja. Njezine vode ponovno izviru u blizini Slunja (na vojnom poligonu) kao rijeka Mrežnica koja dalje teče prema Karlovcu gdje se spaja sa Koranom i ulijeva se u Kupu.

Pravoslavna crkva - Plaški

Središte Gornjokarlovačke eprahije, koja obuhvaća područje Like, Gorskog Kotara, Korduna i Banovine, odnosno cijelu kontinentalnu Hrvatsku južno od Rijeke Save Plaški postaje 1720-ih godina. Prvu katedralnu crkvu, drvenu, kao i dvor gradi vladika Danilo Ljubotina u isto vrijeme, dvadesetih godina 18. stoljeća. Njegov imenjak, vladika Danilo Jakšić, zamjenjuje ovu privremenu, jednostavnu građevinu s novom velikom zidanom katedralom 1755. – 1763., koja stoji i danas.

Crkva sv. Ane - Plaški

Župna crkva Sv. Ane izgrađena je 1807. U Drugom svjetskom ratu bila je spaljena, obnovljena je i posvećena 1968. U Domovinskom ratu pobunjenom srpskom stanovništvu služila je kao skladište oružja. Po oslobođenju u župu su smješteni prognanici iz Banja Luke i Saborskog koji su crkvu očistili i obnovili, pa se od tada u njoj svaki dan služi sveta misa.

U prosincu iste godine za župnika u Plaški dolazi, banjolučki prognanik, pater Antun-Tonči Goričanec.

Župa Plas postoji već u 10. stoljeću i nalazi se u sastavu krčke biskupije do 1154. kada Krk osvajaju Mlečani. Darovnicom kralja Stjepana II. 1163., Plas ulazi u sastav splitske, a od Splitskog Sabora 1185. u novo osnovanu Krbavsku biskupiju, koja je pravno postojala do 1485. godine. (Više o povijesti Plaškog)

Plaščanska dolina ili Ogulinsko-plaščanska udolina ističe se planina Klek, toranj pravoslavne crkve i dimnjak propale tvornice papira.

Plaški je zemljopisno smješten u Plaščanskoj dolini, koja je dio Ogulinsko-plaščanske doline. Ova dolina pripada Gorskoj Hrvatskoj, ali u užem smislu ne pripada ni Lici ni Gorskom kotaru, iako je Plaški više naselje ličkog tipa, a Ogulin grad blizak Gorskom kotaru. Dakle, prema nekima, Gorska Hrvatska sastoji se od Like, Gorskog kotara i Ogulinsko-plaščanske doline.

Izlazak sunca u jutarnjoj izmaglici - Plavča draga (Jezero)

 Lapat - Plaščanska dolina

Brdo Plaška glava

Jezero Sinjac - Gorske oči

Voda koja ponire u Blaćanskom jezeru kao izvorska ponovo se javlja u Sinjcu (jezerce u zaseoku Jezero u Plavča Dragi).

Objavio Gordan 18.06.2009.

"Proslog cetvrtka clanovi kluba za tehnicko i speleoronjenje "Explorer", od kojih neki i clanovi SO PDS Velebit, zaronili su u izvoru Sinjac, nedaleko Plaskog u Lici. U izvoru je 2006.g. ronjeno do dubine 155m (G. Casati- Ita), prije toga, 1999.g. francuska ekipa zaronila je do dubine 103 m i nacrtala objekt do iste dubine.
Mi smo zaronili do dubine 106 m, koristeci aparate zatvorenog kruga- CC Rebreathere. U 10-oj minuti dosegli smo max. dubinu, ostalih 112 min  proveli smo na dekompresiji. Vidljivost je bila dobra,  ali se na povratku izmedu 106m i 90m spustila na nulu zbog muljevitog dna.
Temperatura vode bila je 15 stupnjeva".

Sinjac u veljači (postoji legenda o kolima i volovima koji su upali u izvor Sinjac, a tu legendu smo prvi put potvrdili i video dokumentirali tijekom prijašnjih istraživanja ovog izvora). Alan preuzima reel i vodi nas do potopljenih kola na -42m. Vidjeli smo ih tek kada smo se praktički zabili u njih.

Srnjak

Jezero Blata fenomen tipa estavele

Jezero se puni iz rijeke koja protječe ispod Gradovitog vrha (brda između Lipica i Blata) te ispod samog Blaćanskog polja.

Kada korito rijeke (tunel) postane sifon (ravnomjerno suženje) kroz njega ne može proteći količina vode koja se pojavi nakon otapanja snijega ili obilatih kiša. Taj višak vode, koji je veći od kapaciteta protoka sifona, prazni se kroz pomoćni uzlazni tunel koji je povezan s Velikom pećinom. Dakle u vlažnom dijelu godine Velika pećina je izvor koji napuni jezero. U sušnom dijelu godine, kada podzemne vode gotovo presuše, voda iz jezera počne otjecati kroz Veliku pećinu, u suprotnom smjeru od ranijeg, i popunjavati vodostaj podzemne rijeke. Prema tome u sušnom dijelu godine Velika pećina postaje ponor (uvor) pa jezero brzo presuši.

ISUŠENO JEZERO BLATA

Bistra rijeka

Rijeka jesenica

Hram Sv. Proroka Ilije sagrađen 1751. godine, bio je ostećen u drugom svjetskom ratu prilikom partizanskog granatiranja Ličke Jesenice. Odmah poslije 2 svj. rata je obnovljen. Početkom sedamdesetih se obnavlja truli krov na crkvi uz pomoć Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) i samodoprinosom malog broja vjernika ovog mjesta.

Mala Kapela - Lička Jesenica

Kukuruzno polje na ulasku u Saborsko

Nova crkva sv. Ivana Nepomuka, Saborsko

Kamen temeljac za izgradnju nove crkve blagoslovljen je 16. svibnja 2001. Nova crkva je izgrađena na mjestu prijašnje crkve koju su 12. studenog 1991. porušili pobunjeni srbi. Novoizgrađenu crkvu posvetio je 16. svibnja 2003. gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović

Ova današnja prelijepa građevina ima potpuno drugačiji izgled od nekadašnje crkve, a na njenom zvoniku dominira metalni križ visok 15 m koji simbolizira patnje i nesalomljivost naroda ove župe.

Korijeni župe su iz 10. st. kada je naseljavaju Hrvati. Do 1154. nalazi se u sastavu modruške županije unutar krčke biskupije.

Prema prvom pisanom dokumentu ovaj kraj 1449. postaje feudalni posjed Stjepana Frankopana Ozaljskog.

U "Urbaru modruškom" iz 1486. spominje se Saborsko uz prikaz još 32 naselja modruške županije.  Iz Urbara se doznaje da je na mjestu današnje novoizgrađene škole nekada bio frankopanski dvorac.

Stara crkva je bila izgrađena uz cestu na istom ovom mjestu kao jednobrodna građevina usmjerena u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Zvonik sa stožastim završetkom bio je prostorno odvojen od lađe crkve i kroz njega se ulazilo u crkvu. Nasuprot crkve je župni dvor, također oštećen i spaljen 1991.

Gabaritne veličine porušene crkve bile su cca 11,50x25,0 m. Crkva je bila građena klasično, kamenim ziđem.

Korijeni župe su iz 10. st. kada je naseljavaju Hrvati. Do 1154. nalazi se u sastavu modruške županije unutar krčke biskupije. Prema prvom pisanom dokumentu ovaj kraj 1449. postaje feudalni posjed Stjepana Frankopana Ozaljskog

U "Urbaru modruškom" iz 1486. spominje se Saborsko uz prikaz još 32 naselja modruške županije.  Iz Urbara se doznaje da je na mjestu današnje novoizgrađene škole nekada bio frankopanski dvorac.

U 15/16. st. župa je stradavala od Turaka. 1991. godine 51 župljana mučki je ubijeno, drugi su protjerani, a župna crkva i cijelo mjesto sravnjeni su sa zemljom.

Župni stan u Saborskom

Saborsko se prvi put, u sačuvanom pisanom vrelu, spominje pod imenom Zaborsko u Modruškom urbaru (lat. urbarium, urob ili urbar), iz 1486. godine, kao jedno od mjesta koje je 1449. godine u posjed dobio hrvatski ban Stjepan Frankopan II. Ozaljski. Mjesto je postojalo i prije, ali velika je vjerojatnost da ga je namjerno naseljavao Frankopan, nakon što je koncem XII. stoljeća dobio u posjed Modrušku županiju.

Modruški urbar svjedoči da je u Zaborskom godine 1486. postojalo 12 naseljenih i 6 i pol opustjelih kmetovskih imanja, frankopanski dvorac, feudalčeva domena i katolička crkva, te da su kmetovi osim vlastelinske morali obrađivati i crkvenu zemlju. Broj opustjelih imanja govori nam da je već tada u tijeku bio proces iseljavanja zbog osmanskih provala. Ipak je sve uskoro, pred turskim naletima u Kraljevinu Hrvatsku opustjelo, premda neki drže da Saborsko nikada nije posve bilo raseljeno. Pod neposrednu kontrolu Osmanlija, Saborsko je došlo nakon njihovog osvajanja Like 1528. godine. Žitelji su se sa svojim blagom pred Turcima skrivali u dubokim šumama. Kada je Plaščanska dolina naseljavana vlaško-pravoslavnim življenjem, Saborsko su ponovno naselili, ili, bolje rečeno, u nj se vratili raseljeni Hrvati katolici iz Kranjske. Zato je ono do danas ostalo mjesto naseljeno isključivo Hrvatima.

Žene i djevojke u narodnim nošnjama, koje su izradile članice ženske udruge ŽAS (Ženska akcija Saborsko)

Crkva Blažene Djevice Marije izgrađena na parceli 2829 k.o. Saborsko na brežuljku izvan naselja i glavne komunikacije Saborsko - Lička Jesenica. Do crkve vodi poljski put okomito na glavnu cestu. Parcela je ograđena suhozidom (nekadašnja cinktura) unutar koje je groblje novije datacije. Vanjski grobni ukopi položeni su oko cijelog oplošja. Crkva je pravilno orijentirana.

Župna crkva bila je sagrađena 1726. godine na ruševinama ranije crkve, a župom je upravljao 1735. godine Pavao Draženović, rodom iz Brinja, glagoljaš. Ista godine, pred ulaznim vratima u nazočnosti arhiđakona i generalnog vikara blagoslovljeno je zvono u čast sv. Ivana Nepomuka (Josip Burić, Biskupija Senjska i Modruška u 18. stoljeću - KS, Zagreb, 2002.). Više pročitajte ovdje...

Križni put u Saborskom prva subota u rujnu.

Branitelji Saborskog postavili su ovaj križ na brdu Alan pored sela, a na prijedlog fra Slavka Antunovića našega župnika, mještani Saborskog napravili su postaje križnog puta od masovne grobnice do vrha brda. Prva misa i blagoslov križnoga puta održani su 10.9.2006 na kojoj je sudjelovao gospićko senjski biskup m. Mile Bogović.

Padine Alana

Pogled s brda Alana na Saborsko i na Malu Kapelu, s mjesta gdje se održava sv. misa povodom pobožnosti križnoga puta prve subote u rujnu

Planinski lanac Male i Velike Kapele

Cesta D42 kroz Saborsko

Saborsko s visoka

Lijepo uređena okućnica

Saborsko - donji dio sela

D42 kroz Saborsko prema Plitvicama

D42 dionica između Saborskog i Kuselja prema Plitvicama

Pogled na Saborsko i Malu Kapelu - zimski ambijent

Divlje jagode

APARTMANI MATOVINA 15 KM DO PLITVICA

Domaći proizvodi: sir, med, rakija... OPG MATOVINA

Poljoprivreda

Stočarstvo OPG MATOVINA

Domaće životinje OPG MATOVINA

Proljeće - BILJEVINA, SABORSKO

Voćarstvo - šljiva bistrica

Ulaz u NP Plitvice - Kuselj

Konjska zaprega

Berba krumpira

Krave na ispaši

Konji na pojilu - izvor Kuselj

Stara lička kuća u Čorkovoj uvali

Izmaglica na Potocima

Ulaz u općinu Saborsko sa strane Plitvica

Jesen u plitvičkoj šumi

Srna u plitvičkoj šumi

D42 kroz šumu prema Plitvicama

Cesta D42 dionoica kroz šumu između Sertić Poljane i Poljanka

Mlada bukova šuma nadomak Poljanka

Lička Plješivica - Sertić Poljana

Jutro nad Plitvicama - Poljanak

Ovce na jutarnjoj ispaši - Poljanak

Kanjon rijeke Korane - Poljanak

PLITVIČKA JEZERA - JEZERO KOZJAK I MILANOVAC

Za kraj vam predstavljam moju prvu "susjedu" pravu ličku medvjedicu koja je došla na večeru skoro za moj stol...

Fotografije snimio i fotoreportažu pripremio Ivan Matovina

You have no rights to post comments