U ovom članku neću moći pisati samo o Štefancima, a da se malo šire ne osvrnem na Skradu, Skrađane i neke segmente njihovog života. Štefanci su u prošlosti, sve do 50-tih prošlog stoljeća, živjeli u Skradi, tj. u Dolskoj Lisini.
U 18. stoljeću Štefanci su živjeli u Tuku - Saborsko. Povećanjem broja obitelji, Saborčani počinju naseljavati i okolna područja, Kapele, Ravni Lug, Biljevinu, Kuselj, Matovinsku Lisinu, tako su Štefanaca iz Tuka selili u Skradu. Skrada se nalazi iza brda Sivnika, a ispod Stožera, a svojim zapadnim djelom je otvorena prema Ličkoj Jesenici. Ploča, Medviđar, Dolska Lisina, Prosina i Grabova Kosa, Medarica, Kozarica, sve je to Skrada.
U ovoj tablici se nalaze podaci za 117 Štefanaca. Saborsko_Stefanac.xls (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina.)
Štefanci u Saborsko doseljavaju iz ogulinsko - modruškog kraja.
Uz Štefance Skradu su naseljavali još i Sertići, Kovačići, Grdići i Špehari. Skrađani su bili poznati lovci, pa se tako još i danas spominju neki od njih: Blažina, Pera Gabrin, Slavko Štefanac, Mata dugački, Polde Kovačić, Perajica, Marko Mićin, ... njihove obitelji nisu oskudijevale mesom divljači. Najstrastveniji lovac je bio Pera Gabrin koji je u lovu i umro, a uz njega je sve do njegovog pronalaska, nekoliko dana, ostao njegov vjerni pas. Saborčani su u to vrijeme, u Slunj na sajam išli pješice preko šume, današnjeg Vojnog poligona "Eugen Kvaternik". Skrađani su tu bili u maloj prednosti jer im je Slunj bio bliže nego ostalima 5-6 km.
Na sajam se gonila stoka koja je bila za prodaju, a kupovalo bi se ono što se nije moglo uzgojiti u Saborskom, tako su se u proljeće kupovali praščići koji su se gojili za zimu. U Slunj se išlo u dva pravca, preko Lisine i preko Grabove Kose. Na put bi se pošlo u ranim popodnevnim satima da bi se u sumrak stiglo do prenoćišta nadomak Slunja, tu bi se prenoćilo kod jednog domaćina koji je i inače na prenoćište primao prolaznike, uz malu naknadu. Nije tada bilo kreveta u tom prenoćištu, spavalo se na podu na prostirci od slame i kukuruzovine. Sutradan bi se do podne obavljali poslovi na sajmu i slijedio bi povratak natrag u Saborsko gdje bi se stiglo u predvečerje drugog dana.
Fotografija gore je iz 30-tih godina prošlog stoljeća. Na slici s lijeva na desno stoje Skrađani: Ante Štefanac rođ.1904., Jure Štefanac rođ. 1905., Marko Štefanac (djed Jose Štefanca), Dane Štefanac, Petar Štefanac i Nikola Štefanac (sjedi; rođ. 1895. umro je 1936.g. pokopan na starom groblju u Saborskom), sve sinovi Gabre Štefanca, osim Marka Josinog djeda (obučen u bijelo).
Danas u Saborskom u Tuku postoje još tri kuće Štefanaca, samo je jedna stalno nastanjena u kojoj živi Mate Štefanac koji je bez potomaka, a u ostale dvije povremeno dolaze braća Joso i Marko Štefanac sinovi Slavka Štefanca.
Prezime Štefanac u Hrvatskoj nose Hrvati, većim dijelom iz Grabovca u okolici Slunja. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u gradovima Slunju i Karlovcu. U naseljima Luke, Đurin Potok i Selište Drežničko u okolici Slunja svaki sedmi stanovnik prezivao se Štefanac.
, ...
USPOMENE JEDNE SKRAĐANKE
"Vrlo mi je drago sto si Skradu uvrstio na svoju čuvenu stranicu.
Istina je da je to zaista veliko područje gdje su živjeli dobri, vrijedni i pošteni ljudi. Nažalost, raselili se na sve strane svijeta.
Bilo je zanimljivo pribavit vodu. Mi iz Ploče išli smo na Snižnicu pa potom na Tadinku, kad je presahnula potegnuli smo na Piskulju a onda na Stožer. Pošto smo imali puno blaga, teško ih je bilo sve napojiti, na koncu balade svake godine ljeti, zavrsili bi s bačvom na izvoru iza tvoje kuće, na Kuselj.U školu smo išli i po vrlo visokom snijegu, skijali se na jednoj skiji, čuvali kuruzu po cijelu noć. Mi djeca mislili smo da se to mora braniti od divljih svinja a ovi malo veći su se zapravo družili, to im je bio izlazak i prilika za dejt. Iz tih dana sjecam se prekrasne mjesečine,rapsodije nebeskih zvijezda vrlo različitog intenziteta sjaja.
Ono sto se neće više dogoditi to su tamburice koje su dečki iz Kozarice svirali putem dok su išli u prelo u Ploču. To je bilo nestvarno i ne može se usporediti niti s najvećim koncertom današnjice."
M.K.
Komentari