Julijanski je Božić, a vidim u kalendaru SPC-a da se od 6 blagdana posvećenih sv. Jovanu Preteči, 1 zove Ivanjdan, a 1 Jovanjdan. Nastavit ću priču o imenu Ivan (od grč. Ἰωάννης, a to od hebr. Yôḥānnān).

Preplitanjem Slavena i Romana, stoljećima su u Hrvata zabilježene brojne inačice imena Ivan romanskog (vlaškog) porijekla: Žan, Zane, Zvane, Žvan, Žanko, Jankul, Jankula, Žovan, Juve, Žuve, Juvan itd., a u Dubrovniku Dživo, Dživulin, Dživoje, Đivan, Žano, Džovo, Džuho. Od tih inačica je nastalo 48 hrv. prezimena. Spomenuo sam i čakav. inačicu Jovan, a u Hrvatskoj ima više Jovanovića nego Ivanovića kojih pak ima mnogo više u Srbiji nego u RH. Ime Ivan javlja se u Hrvata u 11. st. U sjev. kajk. krajevima je uglavnom preslojilo inačice Janoš, Januš, Jan, Janko, Jankec, Hanž, Hanžek, Janž. Anž i Janko zabilježeni su znatno južnije među plemićima. Hrv. ban iz 14. st. je Anž Frankapan po kojem se zove škola u ličkom Kosinju, a često se spominje pod imenom Ivan V.

Planina Ivanščica (Ivančica, Ivonjčica) u srednjem vijeku se zvala Očura, a sadašnje ime dobila je, kao i grad Ivanec, po ivanovcima. Za razliku od Stjepane koja nije preslojila Šteficu, u kajk. krajevima Ivana je uglavnom preslojila Janicu, no zadnjih godina više curica dobiva ime Jana nego Ivana. Šćepan nije samo ime ili nadimak crnogorskih i hercegovačkih pravoslavaca, već i Hrvata jekavaca na jugu Dalmacije i JI Hercegovine. Ondje je do zadnjeg rata hrvatsko selo Šćepan Krst, kojeg su domaći Hrvati tako zvali stoljećima, a zadnjih godina se često navodi i kao Stjepan Križ, kao da je riječ o nekom selu u Turopolju. To me podsjeća na hrv. obitelj Medved koja je u Napoleonovo doba iselila iz ogulinskog kraja u Vojvodinu i ondje promijenila prezime u Medvjed kako bi istakli da nisu Srbi, čime su si možda napravili medvjeđu uslugu.

Svim julijancima koji slave želim sretan Božić, mir Božji, Χριστός se rodi!