U Srbiji im često negiraju da su Hrvati, premda su katolici i ikavci, a bunjevački je nedavno proglašen službenim jezikom u Subotici, premda je jasno da pripada hrv. novoštokavskom ikavskom dijalektu. Bunjevci potječu s područja od zapada Hercegovine do Duvna, Livna i središnje Bosne. Prema novijim teorijama, nastali su kao mješavina slavenskih Hrvata i katoličkih potomaka predslavenskih starosjedilaca.
Možda i ranije, ali najvećim dijelom u tursko doba, masovnim migracijama i natalitetom znatno višim od domaćeg hrvatskog seoskog ratarskog i gradskog stanovništva, bunjevački stočari naselili su ispražnjene dijelove Dalmacije, Like i Primorja te postali brojniji od domaćeg stanovništva na tim prostorima. Ondje su bili glavni širitelji štokavštine na dotad čakavskim područjima. Prije njihovih seoba, nije bilo štokavaca ikavaca u čitavim danas većinski štokavski ikavskim regijama: Lici, Dalmaciji zapadno od Cetine i podvelebitskom Primorju, a u velikoj mjeri su se iseljavali u Bačku (Vojvodina).
Bunjevački identitet zadržao se ondje gdje je postojala jaka opreka prema svima ostalima, najviše u Bačkoj i Mađarskoj (gdje su većinom mađarizirani). U Gradu Senju je 2016. osnovana Hrvatska bunjevačka stranka, a ondje je bunjevački identitet opstao kao opreka senjskim čakavcima. U Vojvodini se 47.000 Bunjevaca izjašnjava Hrvatima, a 16.700 se nacionalno izjašnjava Bunjevcima. Potonji uglavnom nisu govornici bunjevačkog već srpskog jezika. Ne žele se izjašnjavati Hrvatima i znaju da nisu Srbi pa se odlučuju za bunjevačku nacionalnost. U Subotici je 1919. živjelo 65.135 Hrvata Bunjevaca i Subotica je bila 2. grad po broju Hrvata nakon Zagreba.
Neka od poznatijih bunjevačkih prezimena (plemena) su: Starčević, Pavelić, Modrić, Rukavina, Gotovina, Matovina, Jakovina, Markovina, Komadina, Javorina, Arežina, Obućina, Budak, Vukelić, Pilipović, Prpić, Tomljanović, Matoš, Hodak, Šojat, Šarić, Matijević, Brkljačić, Cvitković, Butorac, Došen, Balen, Bogdan, Krpan, Vrkljan, Vrban, Čačić, Kujundžić, Krmpotić, Devčić, Vukušić, Tomičić, a neka od tih i mnoga druga dijele i s 2.-im skupinama (Eror, Despot, Bandić, Boban, Ivanišević, Knežević, Mandić, Babić, Jurić, Vuković, Sekulić, Tonković, Rupčić, Antunović, Petrović, Radošević, Kovačević, Marković, Suknaić, Anić, Jerković, Miletić, Kalanj, Rogić, Serdar, Stanković, Vučković, Andrić, Blažević, Miković, Deranja, Čović, Smiljanić, Pavić, Maras, Paskas, Pekas itd.).
Obrazovanje: Master in History and master of education in History na Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb

You have no rights to post comments