S nostalgijom se sjećam našeg starog Saborskog i prošlog vremena u kojem je bilo više skromnosti, poštenja, solidarnosti i ljudskosti. Danas više nije tako, međuljudski odnosi su zatrovani, politikanstvo koje je na sceni ovdje od rata je učinilo svoje, iz njega su se izrodile mnoge podjele i mržnja unutar sela. Pojedinci koji su se dočepali pozicija gledaju samo svoj interes i grade svoj ugled na tuđoj muci.
Najbolji među nama nisu dali svoje živote za ovakvo Saborsko kakvo je sada, ovo tlo je natopiljeno njihovom krvlju, ne zaboravimo to ni jednog trenutka dok hodamo po njemu! Ako nam oni budu uzor bit ćemo bolji ljudi. Zato naša sjećanja na njih trebamo prenositi na mlade koji očito ne znaju ništa o tome. To osjećam u svakodnevnom životu, u rijetkim kontaktima s njima, oni žive u nekom svom svijetu.
Ovo prekrasno selo Saborsko sa naslovne fotografije bilo je 1991. zbrisano s lica zemlje i s njim naše drage uspomene, to boli svakoga od nas koji ga se sjećamo kao takvog i ta rana nikada neće zacijeliti dok god smo živi.
Ovo što sam gore napisao je najmanje što treba znati i poštivati svaki domaći i novopridošli stanovnik Saborskog.
Komentari
Cijenim samo ljudskost, istinu, skromnost, poštenje, radišnost i sve ljudske vrline, a prezirem laž, lopovluk, sebičnost, bahatost i sve ostale ljudske nevaljaštine...!!!