98. GODIŠNJICA ATENTATA NA STJEPANA RADIĆA U BEOGRADSKOJ SKUPŠTINI 20. LIPNJA 1928.
Prošlo je 98 godina od atentata na hrvatske zastupnike u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. Taj čin bio je kao napad na cijeli hrvatski narod. U napadu su ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček, a teško ranjeni Stjepan Radić, Ivan Pernar i Ivan Granđa. Radić je preminuo 8. kolovoza u Zagrebu.
Vijest o atentatu izazvala je masovne prosvjede diljem Hrvatske. U Zagrebu je na ulice izašlo oko 100.000 ljudi, gotovo cijeli grad. Žandarmerija i policija ubile su troje ljudi, ranile desetke i uhitile više od stotinu prosvjednika. Napetosti su nastavile rasti, a odgovor vlasti bio je još veći pritisak i diktatura.
U trenutku napada, Ivan Granđa i Ivan Pernar pokušali su zaštititi Radića vlastitim tijelima. Obojica su ranjena, a Pernar je nosio metak u tijelu do kraja života.
Sprovodi ubijenih i smrt Stjepana Radića okupili su ogromno mnoštvo ljudi. Hrvatska je tada bila u stanju duboke tuge i političke krize. Danas se postavlja pitanje – zašto se o tim događajima govori tako rijetko i imamo li pravo zaboraviti ih?
Biografija
Stjepan Radić (Desno Trebarjevo pokraj Siska, 11. lipnja 1871. − Zagreb, 8. kolovoza 1928.) bio je hrvatski političar, književnik, prevoditelj i publicist. Prvi je hrvatski politolog sa svjedodžbom. Jedan je od velikana hrvatske povijesti.
Umro je 1928. godine od posljedica teškog ranjavanja u Atentatu u Narodnoj skupštini 1928. godine, kada ga je zastupnik u parlamentu i četnik Puniša Račić ustrijelio za vrijeme sjednice jugoslavenskog parlamenta u Beogradu, zajedno s nekolicinom drugih hrvatskih narodnih zastupnika: takav drastičan politički atentat pokazao je dubinu podjela u tek deset godina staroj Jugoslaviji. Radićevo političko djelovanje i okolnosti njegove smrti ostavili su duboki trag u hrvatskoj političkoj kulturi.
Za života je postao jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene u prva tri desetljeća 20. stoljeća, čemu su uvelike pridonijele njegova komunikativnost i govornička vještina, dosljedno zastupanje hrvatskih nacionalnih interesa te napredne, nerijetko idealističke zamisli. Zbog privrženosti hrvatskom seljaštvu, iz redova kojega je i sam potekao, nailazio je na gotovo jednodušnu potporu naroda u svim hrvatskim krajevima. U borbi za svoje ciljeve suočavao se s političkim progonima, pritiscima, maltretiranjima i zatvorskim kaznama. Upravo zbog beskompromisna stajališta u provođenju demokratskih i republikanskih zamisli, život mu je okončan nasilnim putem u doba kada je širenje totalitarističkih ideja zahvatilo velik dio Europe, kao i Kraljevinu Jugoslaviju.