Toma Grdić sin Luke Izidora i Magdalene rođ. Bićanić iz Saborskog, odlazi u Ameriku 1912. g. Godine 1920. ženi Adiku "Idu" Lesković iz Vlaškovca. Ida je iz prvog braka imala troje djece, a s Tomom je imala Louisa i Michaela. Louis (Gerdich) Grdić, i Madeline Matovina, kćer (Matthewa) Mate Matovina i (Mary) Marije Sertić, su roditelji naše Sue O'Reilly. Hvala našoj Sue, bez nje bismo bili uskraćeni za vrlo vijedne podatke o našim korijenima. Excel:Saborsko_Grdic.xls (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina.)
GRDIĆ Gerdich Gerditsch Grdich Gertitsch Prezime Grdić je nastalo od rodonačelnikova osobnog imena Grde koje je izvedenica od narodnog imena Grdislav koje se danas više ne koristi, a u vrijeme nastanka prezimena bilo je vrlo rašireno. Grdina djeca su Grdići. Prezime je tipično za ogulinski kraj. Jezično srodna prezimena nastala od istog imena su: Grdaković, Grdenić, Grdešić, Grdinić, Grdović i sl.
Grdići dijele 4. mjesto po brojnosti sa Špeharima. Doselili iz ogulinskog Zagorja kao ikavsko-ekavski čakavci koji imaju kaj, naglasak uglavnom kao u štokavskom. Bez obzira što pripadaju različitim narječjima, Saborčani i Zagorci imaju brojna zajednička obilježja u govoru. Grdići su se naselili u donje selo, centar i najviše u Skradu, prisilno iseljenu zbog blizine slunjskog vojnog poligona.
Ova fotografija je snimljena 1946.g. u Americi u Hammondu, na kojoj su: skroz na lijevoj strani Louis Gerdich (Grdić) i Madeline Matovina, roditelji Sue O'Reilly, u sredini su susjedi i prijatelji, a skroz desno su Toma Gerdich (Grdić) i Ida Lesković, djed i baka Sue O'Reilly.
ROD: Jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja koja je nastala ondje u 15. st.
Prvi put se spominje u Modruškom urbaru iz 1486. koji bilježi dva kmetska domaćinstva: u selu Selšićima (Plaščansko polje): Grdića Tomka selo ima zemlje dni 10, luke kosca jednoga, služilo je prvo zlati jedan, a sada je pusto; u Vitunju: Grdića selo, zemlje dni 11, luke kosac jedan, služilo je prvo dva dni u nedilji, sada služi libar 5.
Tijekom najžešćih turskih ratova u 16. st. Grdići se naseljavaju u ogulinskom tvrđavnom naselju i ulaze u vojnu službu tamošnje vojne posade. U ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. spominje se ogulinski građanin Ive G. U izvješću o pobuni Ogulinaca iz 1640. navode se sudionici pobune Mijo i Mate G. U drugoj polovici 17. st. više obitelji ogulinskih Grdića naseljava se na području Zagorja Ogulinskog i Modruša.
Nakon oslobođenja Hrvatske od Turaka u 18. st. sudjeluju u ogulinsko-modruškoj kolonizaciji Korduna gdje se naseljavaju u selima Donjem Nikšiću (40-7), Gornjem Nikšiću (34-6) i Rakovici (13-3). Tada se sele i u Saborsko, selo južno od Plaškoga: Saborsko (103-21) i Skrada (38-8).
Početkom 19. st. iseljavaju se u istočni Srijem gdje se naseljavaju u selu Hrtkovcima.
Početkom 20. st. nekoliko se obitelji Saborčanskih Grdića naseljava u selu Rodinu Potoku (46-8) kraj Virovitice.
Grdići sudjeluju u velikom iseljeničkom valu ogulinsko-modruškog stanovništva u SAD (1890.-1914.). Prvi iseljenik je Mate (rođ. 1846.) iz Zagorja koji se iselio 1890. Grdići se trajno naseljavaju u ogulinsko-modruškoj koloniji u McKeesportu, zatim u Ellsworthu, Cokeburgu, Bentleyvilleu i Exportu (Pennsylvanija).
Na fotografiji, Ivan Grdić iz Zagorja Ogulinskog kao austro-ugarski vojnik na galicijskoj bojišnici u I. svj. ratu (zbirka Ivana Mihaljevića).
Prezime Grdić u Hrvatskoj nose Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Slunja, a prema nekim izvorima iz Saborskog. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Gradu Ogulinu i u okolici Slunja. U Donjem Nikšiću u Gradu Slunju svaki četvrti stanovnik prezivao se Grdić.