Napokon će krenuti i obnova hotela Plitvice te uništene i opustošene Titove vile Izvor
Iako im je na upravljanje dan jedan od najvećih dragulja hrvatskoga turizma te iako su na računu imali 226 milijuna kuna – nisu se bavili očuvanjem Plitvičkih jezera, a to im je osnovna zadaća.
Ovo je najveća zamjerka državne revizije bivšoj Upravi nacionalnog parka. No i sadašnja se bori s nizom problema. U posljednjih 10 godina u krugu parka nabujali su apartmani, neusklađeni s prostornim planovima. Nije riješeno pitanje vodoopskrbe ni prometnog kaosa.
ANĐELKO NOVOSEL osvrt na članak:
Obećajem ovo je zadnji osvrt na ovu temu. Naime nije mi se dalo još jednom gledati prilog ali me je dopao članak koji me je ponovno razljutio jer se tu potkralo još nekoliko neistina koje između ostalog služe i za moju diskreditaciju. Tužno je što je gospođa Menđušić vješto izmanipulirana i skrenuta joj je pozornost sa merituma o čemu sam sam pisao prije nekoliko sati. Ovdje ću se osvrnuti na izrečeno kako je "U mandatu bivšega ravnatelja Novosela nije se pak ulagalo u zaštitu i održavanje parka, ustanovila je Državna revizija koja je poslovanju dala uvjetno mišljenje. Iako je u tu svrhu bilo planirano 30 milijuna kuna, izvršeno je samo oko 3 milijuna. Na računu je, utvrdila je revizija bilo 226 milijuna kuna." Time se grubo i podlo zamjenjuju teze o odgovornosti izdvajajući vremenski i prostorno navedenu pojavu kao da prije i poslije nije bilo ničega i kao da državne institucije nemaju utjecaj niti su odgovorne za poslovanje parka. Ali je svakako zgodna teza za medijsko ocrnjivanje.
Trend gomilanja novaca i neulaganja primitivan je proizvod onih koji su od ekonomskog oporavka Javne ustanove shvatili kako će Plitvička jezera ubrzo postati zlatna koka i kako bi bilo prigodno i ovdje primjeniti poznati hrvatski privatizacijski model prodaje ili dugoročne koncesije, ali je prethodno poželjno obezvrijediti imovinu. Kada bi neki kvalitetniji istraživački novinar krenuo u istraživanje ove teme uvidio bi temeljem višegodišnjih financijskih izvješća kako je nakon ekonomskog oporavka Javne ustanove, negdje oko 2001. nešto malo ulagano u infrastrukturu koja je, nota bene uglavnom uništena nakon rata. Nakon tog datuma kao da je netko zabranio ulaganje u obnovu parkove infrastrukture. Čak je nešto državne imovine i poklonjeno. Tako je ravnatelj 2009. crkvi poklonio glavnu upravnu zgradu na Mukinjama površine od 2000 m2 na zemljištu od 1 Ha i to bez suglasnosti Vlade RH i falsificiranu procijenjenu vrijednost, naravno, i nikome ništa. Taj isti ravnatelj danas je ugledan član Upravnog vijeća ustanove. U društvu kakvom živimo to i nije neka spektakularna vijest ali je ipak treba naglasiti jer danas Javna ustanova kronično oskudijeva s poslovnim prostorima. Osobno sam pokušao pregovarati s crkvom povrat i stanovit kompromis. Uzalud.
Godinama su gomilani viškovi i plaćan je enorman porez na dobit Državi (godišnje oko 20 milijuna kuna) koja je ovdje jedino i učinila iznimku i kazala je kako je Javna ustanova proračunski korisnik (iako s proračunom nema nikakve veze) ali zbog prihoda ćemo je ipak malo tretirati kao trgovačko društvo i izvuči koju kunu.
Dolaskom u park 2012. na mjesto stručnog voditelja, bez znatnijeg pretjerivanja mogu kazati kako zam zatekao vrlo derutan sustav premda je već bilo dovoljno sredstava da se bez lipe kredita obnove svi parkovi objekti (hoteli, logistički centar Prijeboj, lugarnica Čorkova uvala i Prijeboj, športski centar Mukinje, Vila Izvor) te da se sagrade novi objekti poput nove upravne zgrade ili zatvorenog bazena u autokampu Čatrnja (u korist posjetitelja i domaćeg stnovništva, napomena Čatrnja je izvan NP). Tada, kao stručnom voditelju u nadležnosti nije bilo ugostiteljstvo i hotelijerstvo ali jesu bili svi kulturni spomenici u koje spada i hotel Plitvice i restoran Kozjak te posjetiteljska infrastruktura. Od 2012. izrađena je projektna dokumentacija za obnovu drvenih mostova i staza, internih prometnih čvorišta, obnovljen je informacijski sustav od preko 350 drvenih tabli s piktogramima i glavnina mostova (čije je održavanje bivši ravnatelj htio dati u koncesiju a radnici u parku bi ostali bez posla). Po prvi puta je započeo sustavni otkup privatnih posjeda (do 2017. je otkupljeno preko 400 ha građevinskog, poljoprivrednog i šumskog zemljišta), dogovoren je model održavanja mlinice u Korani premda je u vlasništvu države, pokrenuta su sustavna istraživanja velikih zvijeri, riba, bilja, vodozemaca, izrađen je prvi u Hrvatskoj detaljan digitlni model reljefa na osnovi LiDAR snimka za cijeli NP + 1km buffer zona za sustav prostornog praćenja i analiza u ArcGISu koji je također sređen, obnovljena je najposjećenija staza od Ulaza 1 do Sastavaka i Velikog slapa, uređen je prostor ispod Vlelikog slapa, potpuno je moderniziran sustav interne komunikacije, nakon duuugo godina nabaljeve su uniforme za stručne službe i nadzornike, derutni vozni park nadzornika i šumara (raspadnute lade nive) obnovljen je i zamijenjen Toyotinim pick upovima i hybridima (koji su nota bene nakon mog odlaska oduzeti, skinute su oznake čuvara prirode i danas ih voze neki drugi premda su nabavljeni namjenski preko fonda), nabavljeni su eketrični kamioni za održavanje, aluminijski čamci s električnim motorima itd. Kada sam imenovan vd ravnateljem pokrenuo sam projekte obnove lugarnice u Čorkovoj uvali znamenitog arhitekta Ivana Vitića, sportskog centra Mukinje (prvenstveno za potrebe lokalne zajednice), obnove logističkog cetra Prijeboj s ciljem ponovnog izmještanja uslužnih djelatnosti izvan granica NPa. Svi navedeni objekti devastriani su nakon rata. Pokrenuo sam projektiranje izgradnju prezentacijskog centra, obnove hotela Plitvice (arhitektonsko remek djelo Haberlea koji danas ima DVIJE zvjezdice, a izgrađen je kao prvi hotel s pet zvjezdica u bvšoj državi. Nitko nije godinama mario za tu sramotu) za što je izrađen projektni zadatak kao i za obnovu hotela Jezero. Isposlovao sam da Vila Izvor ostane u vlasništvu Države i obnovi se kao edukativni centar premda je bilo drugih vrlo ozbiljnih ideja poput jeftine prodaje privatnom investitoru za hotel. 2017. godine po prvi puta je napravljen detaljan plan obnove cjelokupne infrastruture. Izrađen je projekt za ŠRC Mukinje i raspisan najtečaj za obnovu (35 mil kuna), krenula je obnova lugarnice kao istraživačke stanice (5 mil kuna), usput je Park obnovio derutno školsko igralište (0,8 mil kuna) kod osnovne škole na Mukinjama koja slovi  kaojedno od arhitektonskih remek djela. Pri kraju je bilo projektiranje prezetacijskog centra Medveđak (60 mil kuna) koji je trebao biti vrlo napredni multimedijalni centar u kojem se tumače prirodni procesi i pojave itd. Projektirana je u cijelosti obnovljena javna rasvjeta pri čemu je oronula i stara zamijenjena novom led rasjvetom. Od istrživačkih i razvojnih projekata pokrenuo sam dva najvažnija: detaljno hidrodinamičko modeliranje vodnog sustava NPa (tri fakulteta) i izrada novog Plana upravljanja s akcijskim planom upravljanja posjetiteljima (na kojem su angažirani i svjetski eksperti). Izrađena je detaljna procjena IT sustava s ciljem implementacije sustava praćenja radnog procesa i posjetitelja. Za potonji je bio spreman projektni zadatak za nabavu opreme ali nije proveden. Ovo sve nisam naveo zato da bi se hvalio jer je to konačni i bio moj posao, već da demantiram one koji me pokušavaju svrstati u isti koš s onim ravnateljima koji nisu htjeli niti su se usudili pokrenuti išta u korist javnog dobra bez političkog diktata posljedica čega je bilo sustavno propadanje parkove infrastrukture. Osim toga tu valja pridodati i vrlo ozbiljo pomanjkanje znanja o upravljanju zaštićenim područjima. I na kraju najvažniji razlog zašto se godinama nije ispunjavao plan nabave - manjak referenata javne nabave. Naime do 2016. godine u parku je bio zaposlen samo 1 (kratko vrijeme 2) referent javne nabave koji nikako nije mogao stići ispuniti godišnji plan. Dolaskom zaposlio sam još dva referenta. I da, po prvi puta je uveden sustav profesionalog testiranja prilikom zapošljavanja koji je mnogim političarima bio trn u oku.
Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera jesu vrlo kompleksna i jedninstvena organizacija s 650 stalnih i 400 sezonskih radnika, s godišnjim prihodima od preko 200 mil kuna što je vrlo važno za lokalnu zajednicu. Prilikom procesa izrade plana upravljanja, u razgovoru sa svjetskim ekspertima zaključeno je kako je bilo kakvo koncesioniranje a naročito privatizacija neprihvatljivo i bilo bi vrlo opasno pa čak i pogubno za lokalno stanovništvo jer JU ima vrlo izraženu socijalnu komponentu što je nužno i zadržati. U tom smislu predlagao sam nadležnim institucijama i ravnateljima da se pokuša izraditi posebna uredba za JU NPPJ. SVi su odmahivali rukom i tvrdili kako to nije moguće i kako se poslovanje mora uskladiti s zakonima RH. Kasnije smo vidjeli na primjeru Agrokora da je lex specialis i te kako moguć kada su u pitanju osobni interes. U slučaju Plitvičkih jezera lex specialis bi trebao biti donesen u korist javnog interesa što političkoj eliti i njihovim sponzorima nije zanimljivo a i u mnogo čemu se kosi s poslovnim interesima. To je u ostalom jasno iznio prostorni planer planski zamgljujući meritum stvari s pričicama o prometnim studijama i smanjenju građevinskih područja.
ANĐELKO NOVOSEL BIVŠI RAVNATELJ NP PLITVIČKA JEZERA (2017.)

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi