O Saborskom

Saborsko je brdsko mjesto smješteno na sjeveroistočnim obroncima Male Kapele.

Saborsko i okolica

Saborsko je u širem zemljopisnom smislu smješteno na pravcu između Kleka na sjeverozapadu kod Ogulina i Plješevice na jugoistoku kod Korenice, a taj pravac se proteže paralelno s planinskim lancem Male Kapele, njegovom sjeveroistočnom stranom. Naselja između Ogulina i Plitvica koje povezuje državna cesta D42, su: Ogulin, Oštarije, Josipdol, Plaški, Blata, , Begovac, Lička Jesenica, Saborsko, Kuselj, Sertić poljana, Poljanak, Rakovičko selište i na kraju Plitvička jezera. Većina ovih naselja je smještena u tzv. Ogulinsko-plaščanskoj udolini na 300-400 mnv., a ostatak od Blata do Plitvica na sjevero-istočnoj strani Male Kapele, koja se nalaze na 400-750 mnv.

Pilana u Saborskom 30-tih godina prošlog stoljeća

Karta Saborskog iz 1763. - 1787.

http://mapire.eu/en/map/collection/firstsurvey/?zoom=15&lat=44.98643&lon=15.47679

Karta Saborskog sa zemljišnim parcelama iz 1870.

http://croatia.arcanum.hu/?zoom=17&lat=44.96786&lon=15.51069

Obiteljsko stablo Matovina, Malkoč, Vuković, Dumenčić, Sertić...

Povijest Saborskog - Saborsko se prvi put, u sačuvanom pisanom vrelu, spominje pod imenom Zaborsko u Modruškom urbaru (lat. urbarium, urob ili urbar), iz 1486. godine, kao jedno od mjesta koje je 1449. godine u posjed dobio hrvatski ban Stjepan Frankopan II. Ozaljski. Mjesto je postojalo i prije, ali velika je vjerojatnost da ga je namjerno naseljavao Frankopan, nakon što je koncem XII. stoljeća dobio u posjed Modrušku županiju.

Modruški urbar svjedoči da je u Zaborskom godine 1486. postojalo 12 naseljenih i 6 i pol opustjelih kmetovskih imanja, frankopanski dvorac, feudalčeva domena i katolička crkva, te da su kmetovi osim vlastelinske morali obrađivati i crkvenu zemlju. Broj opustjelih imanja govori nam da je već tada u tijeku bio proces iseljavanja zbog osmanskih provala. Ipak je sve uskoro, pred turskim naletima u Kraljevinu Hrvatsku opustjelo, premda neki drže da Saborsko nikada nije posve bilo raseljeno. Pod neposrednu kontrolu Osmanlija, Saborsko je došlo nakon njihovog osvajanja Like 1528. godine. Žitelji su se sa svojim blagom pred Turcima skrivali u dubokim šumama. Kada je Plaščanska dolina naseljavana vlaško-pravoslavnim življenjem, Saborsko su ponovno naselili, ili, bolje rečeno, u nj se vratili raseljeni Hrvati katolici iz Kranjske. Zato je ono do danas ostalo mjesto naseljeno isključivo Hrvatima.

Stara lička kuća u Čorkovoj uvali

Oslobođenjem Like i pomicanjem osmanske granice ka Drežniku, Izačiću i Cazinu, nastala su povoljnija vremena za ponovno naseljavanje stanovništva krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Veće naseljavanje stanovništva u Saborsko i okolicu izvršili su vlasti Vojne krajine [nedostaje izvor] za vrijeme Velikog bečkog rata (1683.-1699.), kada je raspoređena jedna veća skupina Hrvata i pravoslavnih Vlaha od oko 200 kuća i naseljena u Rakovičkom polju, Močilima i Saborskom. Četiri najveće skupine doseljenika u Saborsko činili su Hrvati iz brinjskog kraja (Vukovići, Sertići, Bićanići, Dumenčići), Hrvati iz ogulinskog kraja (Vukovići, Špehari, Grdići, Štefanci, Tomšići, Krizmanići), Hrvati iz Gorskog kotara (Kovačići, Galovići, Štrci, Conjari), te Hrvati iz ličke skupine Bunjevaca (Matovine, Hodaci, Čorci). Još uvijek sačuvana lokalna tradicija govori da su prilikom ponovnog naseljavanja Saborskog, doseljenici naišli na ruševine crkve te na ostatke ukopanih zidova podruma. Unutar ostataka zidova srednjovjekovne crkve, doseljenici su svoju katoličku župnu crkvu podigli 1726. godine. Godine 1864. sagrađena je veća župna crkva posvećena sv. Ivanu Nepomuku, a stara župna crkva danas je spomenik kulture nulte kategorije.

Opširnije:

Početkom 16. stoljeća, zbog turskih prodora, održavana je rijetka naseljenost (Hortus diabolus), da bi današnje područje Općine 1553. godine postalo pogranično područje i habsburška ratna provincija (Salopek, 1999.). U razdoblju Vojne krajine agrarna moć postupno je slabila a egzistencijalnu osnovu činili su prihodi od vojne službe (Radeka, 1975.). Uloga Hrvatskog sabora u tome razdoblju, na usmjeravanje razvitka bila je minimalna, prvenstveno zbog toga što je općina Saborsko, kao dio Vojne krajine, bila podčinjena Ratnom vijeću u Gracu (Roksandić, 1988.)39
Premda je izgubio osnovnu obrambenu namjenu vojno krajiški sustav se održao sve do razvojačenja Vojne krajine 8. kolovoza 1873. godine (Radeka, 1975.). Razvitak proizvodnih odnosa, u posljednjoj etapi Vojne krajine, popraćen je diobom rada i novim profesijama, povezanim s sječom šume i iskorištavanjem drveta. Model sječe šuma koji je tada uspostavljen, postao je temeljni faktor privređivanja te je ostao nepromijenjen do danas. U toj, posljednjoj etapi Vojne krajine, izgrađena je cestovna infrastruktura i položeni su temelji današnjoj naseobinskoj strukturi (Pejnović, 2009.). 40
Najvažnije pozitivne promjene, popraćene imigracijom, nastupile su u periodu između svjetskih ratova. Na njih su utjecali pilanarstvo kao i Lička pruga, koja je na dionici od Plaškog do Vrhovina puštena u promet 1918. godine. Za napajanje parnih lokomotiva izgrađen je vodovod, kao i njegovi odvojci do drugih željezničkih objekata.41
Saborsko je najrazvijenije između dva svjetska rata kada na njegovom području živi 4058 stanovnika. nakon toga počinje pad uzorkovan procesom deruralizacije i odlaskom stanovnika u veće industrijske centre.
Posebno teško vrijeme za stanovnike Saborskog je vrijeme Domovinskog rata .
Razdoblje od 1990. pa do 1995. obilježili su rat i razaranje okoliša a većina kuća i gospodarskih zgrada potpuno je uništena. Devastacija je do te mjere uznapredovala da Glavač (1999.) takva razaranja okoliša naziva sindromom spaljene zemlje, te ga uvrštava među dvanaest sindroma koji su ekološki najštetniji.
Nakon Domovinskog rata nove okolnosti u gospodarstvu, uzrokovane ekonomskom krizom, povećale su nezaposlenost te su dovele do niza socijalnih problema. U novonastalim okolnostima promet je uključen u samu ideju ekonomskog razvitka, međutim, ta se ideja sporo ostvaruje. Jedino je uznapredovao cjevovodni promet jer je na prostoru općine Saborsko 2010. godine položena dionica magistralnog plinovoda Bosiljevo – Split te je u Jesenici izgrađeno postrojenje za priključak međunarodnog plinovoda Jesenica – Bihać (BiH).

Šume

Stara crkvica iz 1726. godine, spomenik kulture

Biskup Gospićko-senjski dr. povijesti Mile Bogović u Saborskom prigodom blagoslova kapelice Rođenja BDM

Saborsko između dvije pustoši
Srednjovjekovno Saborsko ostalo je koncem 15. stoljeća bez stalnog stanovništva, jer je ono uništeno ili je izbjeglo pred Turcima. Nakon Požarevačkog mira 1718. područje je opet naseljivo. Od tada pa do 12. studenoga 1991. živjelo je to mjesto svojim osebujnim životom koji je prekinut spomenutog datuma dolaskom "nekih drugih Turaka". Ponovno je ondje zavladala pustoš. Saborčani su u očekivanju novoga mira da započne novi odsjek njihove povijesti. Ovdje ćemo se osvrnuti na razdoblje do gradnje župne crkve, sagrađene prije 130 godina, tj. 1861. godine, a srušene pred 4 godine, zatim na knjigu o Saborskom objavljenu ove godine.
Obnova crkve 1726. godine
U Modruškom urbaru iz 1486. spominju se 16 jutara crkvene zemlje u Zaborskom "ku drži pop" (Hrvatski urbari, 29). Ne spominje se crkva, ali nema sumnje da je i ona ondje postojala kada Saborsko ima svoga svećenika. Mjesto se tada nalazilo na području modruškog vlastelinstva. U to vrijeme bilo je dobrim dijelom nenaseljeno, a proces raseljavanja išao je sve brže zbog neprestane opasnosti od Turaka. Pogotovo su tu opasnost osjetila naselja prema istoku. U 16. stoljeću ostalo je područje Saborskog bez svojih stalnih stanovnika. Uz vojsku onuda su se u mirnija vremena kretali još samo stočari sa svojim stadima. Josip Krizmanić misli da područje nije nikada ostalo bez svojih stanovnika. Oni su se u vrijeme turskih pohoda sklanjali u šume, da bi se nakon povlačenja Turaka opet vraćali na svoja ognjišta. Požarevačkim mirom 1718. uvelike je ondje smanjena turska opasnost, tim više što je oslobođenom području priključen i Furjan. To je omogućilo ponovno naseljavanje stanovništva i formiranje organizirane crkvene uprave.
Na sjevernom dijelu obnavlja se srednjovjekovna slunjska župa, kojoj će pripasti, uz Slunj, još lađevačko, blagajsko i cvitovačko područje. Na južnom dijelu nemamo jačeg uporišta koje bi okupilo oko sebe veće skupine novonaseljenog stanovništva. Rakovica je još previše izložena. Novo središte okupljanja katolika postavlja se u Saborskom (Zaborskom), gdje se 1726. na ruševinama stare crkve gradi župna crkva Sv. Ivana Nepomuka. Otuda će se upravljati Rakovicom s obnovljenom crkvom Sv. Jelene i južnije s Orihovim Selištem (Smoljanac) s crkvom Sv. Ivana Krstitelja. Obilazeći biskupiju, biskup Pohmajević je mislio da će novu crkvu moći posvetiti već u kolovozu 1727., ali ju je našao još bez krova pa je posvetu morao odgoditi. Vjerojatno je već tada župom upravljao Pavao Draženović kojega nalazimo u spisima 1732. godine. Zvona, 1995/6, str. 5, Pohmajevićev nasljednik Benzoni kaže 1733. za crkvu da je u dobrom stanju, to znači da je već dovršena. Tu se misli na zidove i krov, a ne na potpuno uređenje unutašnjosti, jer će još 1747. biskup Čolić zabilježiti da crkva nema oltarne slike, a 1755. naređuje da se dogradi sakristija. Za župni stan, kaže Benzoni, da je u dosta lošem stanju, a nalazi se u glavnom naselju, dok je crkva udaljena od stana pola sata hoda. Na području župe tada je 28 kuća. Tu biskup zacijelo ne misli na Rakovicu i Smoljanac koji su također u crkvenopravnom smislu bili ovisni od saborčanskog župnika, ali zbog velike udaljenosti tretirali su se kao zasebne cjeline. Rakovica će 1750. postati vikarijat, sa svojim svećenikom, ali je i dalje ostala formalna ovisnost od Saborskog. Inače je saborčanski župnik još prije izrazio spremnost Rakovicu prepustiti upravi slunjskog župnika. Orihovo Selište i dalje ostaje pod izravnom upravom upravitelja župe Saborsko, iako je ono od župskog središta udaljeno pet sati, a od Rakovice samo sat (?) hoda. Povezivanje Selišta i Rakovice dogodit će se tek sedamdesetih godina istog stoljeća, i od tada će saborčanska župa prema istoku dobiti današnje granice. Naime, tih je godina i Rakovica podignuta na razinu župe. Već od početka došla je do izražaja teškoća što je župna crkva dosta udaljena od glavnog naselja u kojem se nalazi i župni stan. Pogotovo je zimi teško doći do crkve. Biskup Čolić (1745.-1764.) predlagao je da se župni stan prenese (bio je od drveta) do župne crkve, ili da se zamijeni s nekim od časničkih stanova koji se grade nedaleko crkve. Protivio se prijedlogu da se uz župni stan sagradi kapelica u kojoj bi se zimi služila sv. misa za župljane. Ipak se upravo to dogodilo. Sagrađena je ondje drvena kapela, a u župnu crkvu se išlo i dalje kad je to vrijeme dozvoljavalo. Razne komisije su predlagale gradnju nove crkve, prostranije i na pogodnijem mjestu, pa se stara crkva nije redovito popravljala. Do ostvarenja tih planova nije dolazilo, stoga se moralo popraviti staru crkvu. Tako se 1790. kaže da su župna crkva i stan u dobrom stanju, što znači popravljeni. Tada župa broji 613 župljana a spominje se i filijalna crkva posvećena Majci Božjoj. Time nije napuštena ideja gradnje nove župne crkve. "Pučki starci" se 1826. tuže biskupu Ježiću da im je crkva ostarila i da bi trebalo graditi novu, s čime se slaže i župnik Vinko Supičić. Na tome su radili i župnici Baltazar Habulin i Nikola Protulipac, ali se tek Srećko Jeličić odlučio na gradnju nove koja je trebala biti u glavnom mjestu i veća od prijašnje. Kamen temeljac posvećen je 1864., a već se naredne godine, početkom došašća, počelo u njoj misiti. Iz drvene kapele pokraj župnog stana, koja je već dulje vremena služila za redovno bogoštovlje jer je župna crkva bila dulje neuporabiva, prenešen je u novu župnu crkvu oltar koji će ondje ostati dok se ne sagradi i blagoslovi novi 1875. godine. Sama kapela je porušena. Stara župna crkva je postala nefukcionalna, ali je preporučeno da se ona popravi kako bi se bar povremeno u njoj moglo misiti zbog groblja koje je ondje bilo.

Iz knige; Modruška ili Krbavska biskupija, Povodom 550. obljetnice prijenosa biskupijskog središta iz Krbave u Modruš. Autor dr. Mile Bogović, Gospić 2010. Izdavač Gospićko-senjska biskupija

Knjiga o Saborskom

Ogranak Matice hrvatske u Ogulinu učinio je vrijedan potez kada je odlučio da kao prvu knjigu u svojoj Knjižnici objavi knjigu Josipa Krizmanića: Saborsko i uža okolica (Ogulin 1995. 210 str.) Ako bismo nekako pokušali podijeliti knjigu na više cjelina, mislim da bismo to mogli učiniti tako da prvi dio ide do prvog svjetsko rata, drugi od tog vremena do drugog svjetskog rata i treći od 1941. do početka ovoga sadašnjega rata.

U prvom dijelu nakon uvodnih riječi, redaju se teme: krčenje šume, dijalekti, obrada zemlje, mlin i kruh, odjeća i tkanje, porast stanovništva, odijevanje, opskrba vodom, prehrana, praznovjerje, vremenske prognoze, narodna medicina, sajmovi, zborovi, moralni nazori, prela, svadbe. Sve su to teme uobičajene u opisima narodnog života, ali ovdje se u svakoj od njih osjeti kako taj život struji i kuca upravo u Saborskom jer su tumači tih običaja ljudi s imenom i prezimenom, sa zanimanjem i mjestom boravka u Saborskom. Tu autor opisuje običaje koji su sve do današnjih dana bili prisutni u Saborskom. No to nisu neke apstrakcije, nego je sve povezano uz neke određene ljude i događaje. Te stvari je narodna predaja već uobličila, a Krizmanić svojim istančanim osjećajem to preuzima iz predaje i stavlja na papir, dajući svemu "zadnju ruku". Na mjestima je uključio čitave priče, narodne pjesme, i sve je to zgodno uklapa u cjelinu koju prikazuje. Knjiga koju je napisao ima, bez sumnje, i svoju literarnu vrijednost.

(na fotografiji gore je Josip Krizmanić autor knjige Saborsko i uža okolica)

Govor

Kao jedna od posebnosti kulturne i narodne baštine tog kraja može se navesti i specifični govor. To je izvorno srednječakavski ikavsko-ekavski govor u koji su ušle mnoge štokavske riječi, pa se tako izgubila upitna zamjenica ča u korist riječi što, ali su očuvani mnogi čakavski elementi (npr. zamjenica česa=čega kao genitiv od ča), te se alternacija staroslavenskog glasa jat ostvaruje kao e ili i, što je imanentno čakavskim ikavsko-ekavskim govorima, gdje jat ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z, l, r, n) ukoliko iza njih slijede stražnji samoglasnici (a, o, u) ili ako su na kraju riječi, prelazi u e, a u ostalim slučajevima, prelazi u i (npr. sedi-sidim, proliće-leto, svitli-svetlo, bela-bilit). Također su očuvani mnogi arhaični čakavski oblici i riječi (npr. stara mati=baka, Mrtvi godi=Dušni dan, maša=misa, merlin=mrkva, pod=tavan, vanjkuš=jastuk, vaik=uvijek, mujsa=mačka, nafalice=samo radi toga). Samoglasnik o se često zamjenjuje samoglasnikom u, npr. riječi un=on, unda=onda i dr. Česti su dvoglasi uo, ie i ua (npr. puod=pod, lied=led, gluava=glava). Prisutan je velik broj germanizama (npr. cajt=vrijeme, štokrla=stolac bez naslona, britašnik=novčanik), turcizama (npr. čaršaf=plahta, perčin=pletenica, peškir=ručnik) i romanizama (npr. funtana=vrelo, poplanirat=poravnati, škuro=tamno).

Učenici osnovne škole Saborsko, poslije 2. svj. rata

Na ovoj naslovnoj fotografiji ljeva na desno stoje: Nikola Antićev, Roža Kelemberova, do nje njena kći Marica, Mare Kelemberova, Jaga Žujina, Anka iz Tuka (Nike Milina sestra), Danica Josarina, Jeka Ane Lačine i pola se vidi Ane Rankanova danasnja mežnjarica.
Čuče sljeva na desno: Srnac, Anka Jure Markova, Mila Marice Filipove i Marica Jovina.

 

Prikaz broja stanovnika za mjesto Saborsko i za Općinu Saborsko od 1857 -2011.

Izvor podataka: http://www.dzs.hr/ Plavi brojevi se odnose na mjesto Saborsko.

Crveni brojevi se odnose na Općinu Saborsko (Saborsko + Lička Jesenica, Begovac i Blata)
 
Godina popisa Općina Saborsko Saborsko sa zaseocima
 1857 2087 713
 1869 2912 1334 
1880 2944 1391 
1890 3631 1879 
1900 3769 1944 
1910 3806 2010 
1921 3814 1741 
1931 4058 2012 
1948 3895 2165 
1953 3695 2062 
1961 3249 1832
 1971 2753 1519 
1981 2105 1127 
1991 1501 852 
2001 860 666 
2011 645 472 
 
Popis stanovništva (Excel tablica) Ovo su podaci, Državnog zavoda za statistiku o kretanju broja stanovnika u Općini Saborsko u razdoblju od 1857. do zadnjeg popisa 2001. godine. Postoje razne interpretacije podataka o broju stanovnika koji je u prošlosti živio u Saborskom, uglavnom se brkaju podaci broja stanovnika sa području cijele Općine i broj stanovnika samog naselja Saborsko.
 
Žrtve Drugog svjetskog rata i poraća - Saborsko
http://www.saborsko.net/doc/Saborsko_zrtve.xlsx
 

Gospodarstvo

Razvojni potencijali općine Saborsko (autorski rad)

Okolica je bogata šumom, u povijesti i danas. To je glavna označnica načina života Saborčana. Najčešće su se oni bavili šumom, sjekli je i izvlačili, a prije Drugog svjetskog rata u pilanama i u šumi je bilo zaposleno oko 300 radnika.

Panorame Saborskog

Ljetna panorama Saborskog pogled s Alana (Gladnog vrška, Gladnog brda)

Saborsko i Vukelić Poljana - pogled s željezničke stanice Lička Jesenica

Jesenska panorama Saborskog pogled s Lugova kod Biljevine

Proljetna panorama Saborskog pogled ispod Borika iz Malkoča

Ljetna panorama Saborskog pogled s Alana (Gladnog vrška)

Jesenska panorama Saborskog pogled ispod Borika iz Malokča

Zimska panorama Saborskog pogled ispod Borika iz Malokoča

Povijest župe Saborsko

Župa Saborsko je također posebna. To je povratnička župa. Naime u Domovinskom ratu branitelji Saborskoga morali su se povući, nakon višemjesečne hrabre obrane svojih domova. Četnici su u svom divljačkom napadu srušili selo a sve kuće uništili, zajedno sa župnom crkvom.

Još je grozomorniji bio pokolj starih i nemoćnih, koji nisu uspjeli otići s braniteljima. Stari i nemoćni ubijani su na kućnim pragovima, a potom su bačeni u zajedničku grobnicu blizu župne kuće. Nadbiskup je riječko-senjski Antun Tamarot 4 godine nakon toga pokolja (koji se zbio 12. studenog 1991.) predvodio sprovode u Saborskom za 24 ubijene osobe. To je obavljeno 15. studenog 1995., a zemni ostaci pobijenog Saborčana smješteni su u mjesno groblje.

U matici umrlih upisano je još 26 osoba poginulih u Domovinskom ratu, dakle ukupno 50 iz župe Saborsko.

Povratak u Saborsko bio je spor. Sve su kuće porušene, nema zaposlenja, a opasnost od mina vreba. U početku vratili su se samo starci i starice. Vlada Republike Hrvatske preuzela je na se obavezu izgraditi obiteljske kuće i zajedničke građevine, a među njima i župnu crkvu. Tako se stvaraju uvjeti za povratak. Ipak mladih je obitelji malo, a djece još manje.

Prve Mise u oslobođenom Saborskom

U subotu, 26. kolovoza 1995. godine bila je prvi put svečana Misa u porušenom i spaljenom Saborskom nakon njegovog oslobođenja od Srbočetnika, akcijom "Oluja"

Misu je predvodio preč. g. Mile Bogović, generalni vikar riječko-senjske nadbiskupije, a koncelebrirali su dekani Ogulinskog i Slunjskog dekanata te veći broj svećenika Ogulinskog dekanata. Na Misi je kršteno i dvoje novorođenčadi, i to Luka Tomšić i Robert Sabljak. Brdo iznad porušene crkve sv. Ivana Nepomuka, kod groblja u Saborskom bilo je ispunjeno mnoštvom Saborčana. Pitanje je kada je u povijesti Saborskog ovoliko ljudi bilo na Misi. Pjesma radosno čavrljanje, suze na groblju, srdačna rukovanja ali i zaufana molitva na Misi i slušanje Božje Riječi, sve se to slilo u jedinstveni prizor naroda koji proživljava posebne povijesne trenutke svoga opstanka i nsvog identiteta.

Najveći sprovod u povijesti Saborskog.

U srijedu, 15. studenoga u Saborskom je bio sprovod za kojeg se može reći da je najveći u povijesti ove župe. Saborčani raspršeni na razne strane zajedno s predstavnicima civilnih i crkvenih vlasti, hrvatske vojske i policije oprostili su se od 24 svoja mještana pobijena od srpskih pobunjenika u studenom 1991. godine, a čija su tijela pronađena u zajedničkoj jami u neposrednoj blizini župnog stana, na crkvenom zemljištu.

Sprovodne obrede predvodio je mons. dr. Anton Tamarut, nadbiskup riječko-senjski zajedno sa svećenicima Ogulinskog dekanata. U ime Hrvatske vlade od pokojnika se oprostio dr. Ivica Kostović.

 

Župa Saborsko nakon povratka

Prema popisu blagoslova kuća, 30. i 31. prosinca 2003., u župi Saborsko u 181 kući živi 465 katolika, od kojih neki još uvijek samo povremeno. Djece u velikoj sagrađenoj školi ima samo 18, što je ipak 100% više nego u prošloj školskoj godini, kada ih je bilo 9. Župom je, nakon oslobođenja Saborskoga 1995.-1996. iz Josipdola upravljao Vlč.Zlatko Sušić, nekoć Saborčanski župnik. Tada je za Saborsko brigao Pater Tonči, a potom kao i u Plaškom vlč. Zdenko Skender a od kolovoza 2003. fra. Slavko Antunović i fra. Robert Jolić.

Saborčani

Popis stanovništva općine Saborsko 2001. god. - statistika

Prema poslijednjem službenom popisu stanovništva, obavljenom u Republici Hrvatskoj 2001. godine, u Saborskom i okolnim naseljima koja pripadaju općini Saborsko (Lička Jesenica, Begovac, Blata) živi 860 osoba, od toga 429 muških i 431 ženska osoba. Registrirano je 46 djece starosti 0-4 godine, 35 djece starih 5-9 godina, 27 djece 10-14 godina, 30 osoba 15-19 godina, 23 osobe starosti  20-24, 72 osobe starosti 25-29 godina, 59 osoba 30-34 godine, 64 osobe 35-39 godina, 36 osoba 40-44 godina, 38 osoba 45-49 godina, 34 osobe starosti 50-54, 40 osoba starosti 55-59 godina, 91 jedna osoba stara 60-64, 119 osoba starosti 65-69 godina, 79 osoba 70-74 godina starosti, 32 osobe stare 75-79 godina, 18 osoba starosti 80-84 godine, 11 osoba 85-89 godina, 3 osobe stare 90-94 godine te nijedna osoba starija od 95 godina.

Naše majke i bake za vrijeme sv. mise na Alanu kod velikoga križa.

Kao stanovništvo koje je odsutno i živi u inozemstvu registrirano je 68 osoba. Tako su prijavljene i 23 osobe stanovnici drugih naselja ili država, a koji su bili prisutni u Saborskom za vrijeme popisa što zbog obiteljskih razloga što zbog rada.

Od ukupnog broja stanovništva 11,17 % (87 osoba) registrirano je kao nepismeno, a starije od 35 godina. Od ukupno 752 osobe starije od 15 godina 125 ih nije školovano. 1-3 razreda osnovne škole nije imalo 125 osoba, 107 osoba nije imalo 4-7 razreda osnovne škole, završenu osnovnu školu nisu imale 183 osobe. 193 osobe prijavile su završenu srednju školu, od toga 121 osoba završila je škole za zanimanje u trajanju 1-3 godine ili školu za KV i VKV radnike. 66 osoba završilo je školu za zanimanje u trajanju 4 i više godina. Gimnaziju je završilo 6 osoba, a višu školu, I. (VI.) stupanj fakulteta i stručni studij 8 osoba. Fakultete, umjetničke akademije i sveučilišni studij završilo je 7 osoba.

Od ukupnog stanovništva 31,05 % stanovnika bilo je aktivno, a 19,49 % žena bilo je aktivno u ukupnom ženskom stanovništvu. 22 osobe registrirane su  kao poljoprivredno stanovništvo.

Narodne nošnje i običaji našeg kraja

Saborsko s tornja nove crkve

Dio Saborskog oko stare crkvice

Katoličkoj Crkvi pripadalo je 77,79% ili 669 osoba, 18,60% ili 160 osoba pripadale su pravoslavnoj Crkvi, jedna osoba ili 0,12% pripadala je islamskoj vjerskoj zajednici. Baptističkoj crkvi pripadalo je 7 osoba ili 0,81% stanovništva, evangelističkoj 1 osoba ili 0,12 %, a kao ateist registrirana je samo jedna osoba koja je činila 0,12%. Kao agnostici ili neizjašnjeni registrirano je 11 osoba ili 1,28% ukupnog stanovništva.

Ukupno su registrirane 752 osobe starije od 15 godina,  od toga 370 muškaraca i to 131 neoženjen, 215 oženjenih, 17 udovaca te 6 razvedenih. Od ukupno 382 ženske osobe neudane su bile 63, udanih 206, 104 udovice i 8 razvedenih. Od 382 ženske osobe starije od 15 godina 75 žena nije rodilio niti jedno živorođeno dijete, nijh 299 rodilo je živorođenu djecu i to 50 žena po jedno dijete, 77 žena po 2 djece, 63 žene po 3 djece, 39 žena po 4 djece, 28 žena po 5 djece, 16 žena po 6 djece, 11 žena po 7 djece, 7 žena po 8 djece, 6 žena po 9 djece i 2 žene po 10 i više djece. U općini Saborsko registrirano je 380 privatnih kućanstava.

Srpska agresija 1991.

Njacrnji dan u povijesti Saborskog 12. studenog u Saborsko ulaze agresorski oklopnjaci, četnici i jugovojska te ruše, pale i ubijaju sve što se kreće.

Video HRT-a iz OLUJE, Oslobođenje Saborskog

Saborsko je često kroz svoju povijest stradavalo, ...nisu zacijelile niti rane Drugog svj. rata, a već nas je zadesila tragedija 1991. u Domovinskom ratu.

Općina Saborsko je brdska Općina

 

Gospodarstvo je slabo razvijeno, nekoliko obitelji bavi se uzgojem ličkoga krumpira i zelja, a neki se bave proizvodnjom sira, meda, rakije šljivovice i to u manjem broju. Gospodarski potencijal Saborskog je njegovo prirodno bogarstvo čistom i pitkom vodom i neposredna blizina N.P. Plitvička jezera pa u tom smislu i eventualno bavljenje turizmom, što su neke obitelji i pokrenule uređenjem apartmana za iznajmljivanje u ljetnom razdoblju, a moguće je i zimi za ljubitelje snjega  kojeg kod nas ne fali ni jedne zime.

Kuselj (Potoci)

Slike Saborskog iz helikoptera

Porijeklo fotografija: šalje Davor Lipovac - prima Mario Matovina. Autorska prava zadržava saborsko.net

Poštovani,

pripadnik sam 20. transprtne eskadrile Divulje Split, porijeklom iz Josipdola. Ove slike sam mislio uručiti Župniku iz Saborskog ali pošto nisma bio u mogućnosti predajem ih vama. Nadam se da ćete ih upotrijebit u promoviranje Saborskog, inače prekrasnog mjesta.

Škola

Škola zimi

Zima 2012./2013.

23. veljače 2013.

Ambulanta

Stara crkva iz 1726. i novo groblje

Rijeka Jesenica - izvor

Šumsko i livadno cvijeće

Autor fotografija Ivan Matovina

Komentari   

 
#1 Ivica 2014-10-11 17:24
Toliko informacija,pod ataka o jednom malom mjestu Saborsko.Zasluž ilo je to napaćeno mjesto.Impresiv ni podaci.Nadam se da i drugi dijele moje mišljenje.Pohvala autoru!
 

You have no rights to post comments

Crkva sv. Ivana Nepomuka

Crkva sv. Ivana Nepomuka

Škola

Škola

Ambulanta

Ambulanta

Crkva Rođenja BDM

Crkva rođenja BDM

Križni put

Križni put

Tražilica