Ovih dana se sjećamo svojih mrtvih. Rodoslovna stabla pokazuju kako je bila tanka linija između života i smrti. Zbog nepostojanja medicinske skrbi i teških životnih uvjeta, u hrvatskim selima bila je velika smrtnost djece do 5 g. starosti, beba i majki pri porodu. Situacija u Saborskom u 18. i 19. st. bila je slična kao i u ostatku Hrvatske. Broj djece koja nisu preživjela dječju dob bio je strašno visok za današnje pojmove.

Tako je Nikoli i Matiji Matovini preživjelo samo jedno od 8 djece, Marku i Janji Štefanac samo jedno od 7 djece, kao i Tomi i Mandi Hodak. Vidu i Ani Špehar samo troje od 12 djece, kao i Josi i Evi Sertić, a Pavi i Kati Krizmanić dvoje od 10 djece.

Alojziju i Mariji Grdić dječju dob nije preživjelo nijedno od 5 djece, a Mati i Bari Vuković nijedno od 6 djece. Spomenuta Bara rođ. Krizmanić bila je dvaput udovica prije 3. braka. Ukupno joj je dječju dob preživjelo samo jedno od 11 djece. Njenih posljednjih 6 djece bilo je mrtvorođeno.

U tim nesigurnim vremenima ratova i čestog bezvlašća, kućne zadruge u Vojnoj krajini, kao i proširene obitelji u svim dinarskim krajevima, bile su između ostalog onoliko jake i imućne koliko su imale sinova. Ženska djeca bila su manje cijenjena, ali također vrlo potrebna za pomoć obitelji, primjerice u čuvanju blaga i skrbi za mlađu braću i sestre.

Najviše djece u Saborskom imali su Petar i Jelena Sertić te Toma i Jaga Matovina, svaki po 16 djece. Nekoliko obitelji imalo je 11 sinova, kao Marko i Ana Matovina koji su imali 11 sinova i 2 kćeri, od čega je samo 6 preživjelo dječju dob. Treba svakako reći da je kućna zadruga prije diobe obuhvaćala i djecu svih sinova pa je mogla imati mnoštvo članova, a pater familias mnoštvo potomaka. Jednu od većih obitelji imao je Josarda Matovina. Jedan od sedmorice sinova Josarde i Bare bio je Antić Matovina čija je supruga Kata preminula pri porodu 11. djeteta, a samo je 4 njihove djece preživjelo dječju dob.

U obitelji Stipe i Jelene Vuković su se 1901. rodile prve trojke zabilježene u Saborskom. Tri sina, Ivan, Marko i Josip, živjeli su samo jedan dan.

Navedene tegobne situacije i velika smrtnost djece bila je diljem Hrvatske, naročito u onim krajevima gdje nije bilo medicinske skrbi, pogotovo u Lici, Dalmaciji, otocima, kao i u BIH. Trebamo biti zahvalni na vremenu u kojem živimo.

Svi mrtvi, znani i neznani, počivali u miru Božjem!