Ne možemo zamisliti život bez odmora. Kako doživljavamo dnevni, nedjeljni i godišnji odmor odnosno praznike? Svakako želimo odmor podijeliti s dragim osobama, prijateljima, rodbinom, znancima. Želimo upoznati nepoznate krajeve i ljude. Čitava Europa je u pokretu u ove ljetne dane. Ipak, neki ljudi besciljno lutaju u potrazi za nečim što im nedostaje a ne mogu to definirati. Očekuju neko iznenađenje koje će ih bar privremeno “nahraniti”. Vraćaju se prazni kao što su i otišli na put.  Mi vjernici govorimo o “odmoru u Gospodinu”. Odmor u Gospodinu najviši je domet odmora! To je ponajprije nedjeljni odmor koji po Euharistiji, gozbi ljubavi, dobiva svoje sidrište u Bogu. Drugim riječima nedjelja bez Euharistije, gozbe ljubavi, bila bi osakaćena. Zar i godišnji odmor ili veliki praznici ne bi trebali biti “odmor u Gospodinu”? Upravo u praznicima družimo se s prijateljima. Izvor svega prijateljstva je u Bogu pa shodno tomu Bog nam je prvi prijatelj u praznicima