Dr. Antonija Kulaš s Biološkog odjela Sveučilišta u Zagrebu je potpisala nalaz u kojem stoji da su nakupine zapravo jedan "plašt" zelene nitaste alge roda Oedogonium. Kod alge se vide karakteristike nespolnog razmnožavanja, a ujedno i zigote kao posljedica spolnog i zbog toga je naglo buknula. Ove vrste nisu opasne niti toksične, poznate su u plitkim jezerima, a imaju tendenciju da se koriste u otpadnim vodama za trošenje nutrijenata. Dr. Kulaš pretpostavlja da je bilo jako punjenje nutrijentima iz okolnog područja te se alga naglo počela razmnožavati.
Jezero Blata nakon povlačenja vode
Oedogonium je rod nitastih, slobodnoživućih zelenih algi , prvi put otkriven u slatkim vodama Poljske 1860. od strane W Hilse, a kasnije ga je imenovao njemački znanstvenik KE Hirn. Morfologija edogonija jedinstvena je, s interijerom i eksterijerom koji funkcioniraju vrlo različito jedni od drugih i mijenjaju se tijekom svog životnog ciklusa . Ti protisti borave u slatkovodnim ekosustavima na obje hemisfere, a po prirodi su bentoska i planktonska . Stvarajući mrlje algi na površini vode, usko komuniciraju s mnoštvom drugih algi. Životni ciklusi ovih nitastih stanica uključuju i seksualnu i nespolnu reprodukciju , nezavisno od stadija životnog ciklusa. Iako je prilično uobičajen, Oedogonium je teško prepoznati, jer su ključni čimbenici ID-a prisutni samo tijekom razmnožavanja, što je neuobičajena životna faza ovog roda. Utvrđeno je da je edogonij važan u fiksiranju teških metala u slatkovodnim ekosustavima.
1900. godine njemački znanstvenik K.E. Hirn je napisao monografiju u vezi s pronalaskom novog taksona , kojoj je odmah dao ime Oedogoniaceen - sada Oedogonium. Ovaj je rad objavljen i preveden 60 godina kasnije. Hirn je otkrio Oedogonium u jarku, pojavljujući se od lipnja do listopada, ali ne zna se puno drugo jer je bio njegov jedini objavljeni prilog i umro je 1907. (7 godina nakon otkrića). Od ove monografije iz 1900. godine, ova je bila ključna u tekućim studijama o biosorpciji teških metala - posebno olova - iz slatkovodnih ekosustava. Identifikacija vrsta unutar edogonije izuzetno je teška budući da je I.D. faktori se uglavnom temelje na reproduktivnim karakterima, a vrlo rijetko se vrste u ovom rodu otkrivaju u reproduktivnom stanju. Oni većinom postoje u nitastom obliku.
Najprije smo malo letjeli, onda smo se prizemljili
Komentari