SLUČAJ STAR 80 GODINA - DA JE ČOVJEK ČOVJEKU VUK POTVRĐUJE I OVA PRIČA
Jure Matovina Jurić (1892. - 1942.) sin Ivana Matovine - Ćake (1858. - ...?). Jurić je bio samac živio je sam u svojoj brvnari - daščari pored rodne kuće u tzv Griču. Imao je koze i ovce koje je napasao po obližnjim i daljnjim pašnjacima i šumama i od toga je živio. Zbog zdravstvene mane nije bio vojni obveznik. Neki domaći pripadnici ustaške vojske su ga smatrali opasnim zbog moguće izdaje i odlučili ga likvidirati. Znao je on da mu se nešto sprema pa se počeo skrivati u pećini u šumskom predjelu Vršeljak, koja je po njemu kasnije nazvana Jurićeva pećina (slika gore lijevo). Skrivao se on neko vrijeme ali su ga zločinci pronašli i odveli do jame kilometar dalje od pećine, tu su ga izudarali tupim predmetima po glavi i potom, uvjereni da je mrtav, bacili u jamu zvanu Šatorkina jama u Prekoj kosi.
Pošto nije umro od udaraca u glavu i pada u jamu duboku 10-tak metara, došavši k sebi počeo je dozivati u pomoć čula ga je Roža Jockanova koja je u blizini čuvala krave na ispaši kod Šikar lokve. Čuvši jauke iz jame preplašena je požurila kući i sve ispričali svojima, bili su to mudri djedovi koji su već po prilici znali tko je to zlo mogao učiniti i odmah su organizirali da Juru izvuku van. Ima dvije verzije ove priče, što se dogodilo kad su ga izvukli iz jame. Prva je da su ga iz jame pomoću užadi izvukli obični ljudi, te da je prvo tražio vode, a potom izustio ime onoga tko ga je bacio u jamu i preminuo. Druga verzija je da su ga iz jame izvukli isti oni koji su ga bacili u jamu i tada dotukli do kraja. Zakopan je u dnu obližnje drage kao životinja, a ne kao čovjek. Ni njegovi krvnici nisu dugo poživili, poginuli su u ratu ili su ubijeni od druge vrste zločinaca na Križnom putu 1945. Jesu li njegove kosti još uvijek u toj dragi teško je znati, možda su ga divlje zvijeri ubrzo nakon ukopa, koji je sigurno bio na brzinu i plitko, otkopale i razvukle po šumi. Ovaj zločin nije nigdje zapisan niti u jednoj povijesnoj knjizi, bilo jedne ili druge strane. Priču se usudio prepričavati mali broj ljudi, ja sam ju čuo od moje mame, a njoj ju je ispričala pokojna M.M. iz D. Biljevine. Jure (Jurić) je bio rođeni brat moje babe Tonke Matovina - Cuje.
Jurićeva pećina
Šatorkina jama u koju je bio bačen Jure Matovina Jurić
Jeziv je i sam pogled u jamu. Čudno mi je da speleolozi ne znaju za ovu jamu, a označili su neke što bi se prije zvale škrape, a ne jame. Ima još jedna u Gornjoj Biljevini također neoznačena. Voljan sam ih pokazati, ali ne znam kome se obratiti.
Kako pronaći jamu? Kad idete puteljkom u Preku kosu prema Šikar lokvi, kod broja 7 na stablu (slika gore) skrenete lijevo, idete u pravcu suhog stabla (slika dolje) i na 10-tak metara iza suhog stabla se nalazi jama.
Iza ovog suhog stabla na 10-tak metara nalazi se Šatorkina jama
Draga je duboka pa ima nekoliko "terasastih" djelova
Iza ovog srušenog stabla je duboka draga (slika dolje) 
Draga u koju je po pričama naših srarih zakopan Jure Matovina
U dnu drage, gdje je po pričama naših starih zakopan Jure Matovina Jurić nakon zvjerskog ubojstva. U dnu drage sam našao vučiju lubanju - koje li simbolike. Jurine kosti su završile na istom mjestu, u divljini gdje i vučije što je za divlju zvijer normalno, ali nije za čovjeka.
Komentari
Možda se nekima neće svidjeti ova moja priča, no ne marim za to, jer sam punih 27 godina čekao da ovo objavim, jer su se nedavno ispunili neki uvjeti zbog kojih sam se suzdržavao ovo objaviti javno.
Da šutilo se, šutila je i moja baba Cuja sestra ubijenoga, šutila je samo zbog mira, jer je rat i onako odnio previše ljudskih života.