Desetljećima je nad sudbinom tisuća naših djedova, očeva i braće visio veo prisilne šutnje. O njihovim stratištima u slovenskim šumama i rudnicima nakon svibnja 1945. godine moralo se šutjeti, a obitelji su u strahu i suzama palile svijeće unutar svoja četiri zida. No, povijest je pokazala da se istina, koliko god duboko bila zakopana, kad-tad probije na svjetlo dana.
Jedan od ključnih ljudi koji je slovenske i jugoslavenske arhive natjerao da progovore bio je Roman Leljak.
Njegov doprinos hrvatskom narodu nije u političkim govorima, već u hrabrosti da krene tamo kamo se mnogi nisu usudili u mračne labirinte UDBA-e i KOS-a, te na sama mjesta najstrašnijih zločina.
Njegovo ime zauvijek će ostati vezano uz razotkrivanje jezive tajne Hude Jame.
Tamo su, iza devet armirano-betonskih pregrada, pronađene kosti tisuća mučenika među kojima je bio i ogroman broj Hrvata, vojnika i civila, žena i djece koji su živi zazidani i ostavljeni u mraku i agoniji.
Zahvaljujući Leljakovim istraživanjima, knjigama i dokumentarnim filmovima Hrvatske žrtve su dobile ime i glas.Svijet je napokon vidio razmjere poratnog komunističkog terora nad hrvatskim narodom.
Razbijen je mit o nepogrešivosti tajnih službi Dokumenti o likvidacijama hrvatskih političkih emigranata i domoljuba izašli su u javnost, što je pomoglo i u kasnijim sudskim procesima u Njemačkoj.
Vraćeno je dostojanstvo prešućenima: Omogućeno je da se na tim strašnim mjestima napokon pomolimo i zapalimo svijeće za duše naših sunarodnjaka.
Naravno, oni kojima ta istina i danas smeta, Leljaka će napadati, osporavati i etiketirati. Ali činjenice i kosti mučenika izvađene iz utrobe zemlje ne lažu.
Roman Leljak je odradio povijesni posao za hrvatski narod skinuo je okove zaborava s jedne od naših najvećih tragedija i pokazao da nijedan beton ne može zauvijek sakriti istinu o hrvatskoj žrtvi.
Neka je vječna slava i mir svim nevinim hrvatskim žrtvama palim za slobodu i domovinu!
Komentari
Prošlo je 35 godina od početka Domovinskog rata i hrvatske samostalnosti, a još i danas tragamo za nestalima i otkapamo masovne grobnice. Agresori o tome šute i ne žele otkriti gdje su pokopani ubijeni.
Za ovaj posljednji slučaj odgovorne su naše vlasti jer sada, za razliku od prijašnjih vremena, imamo svoju državu te smo se prema Srbiji trebali postaviti drugačije, umjesto da srdačno ugošćujemo četnika Vučića i njegove prethodnike.