Svi smo znali, iz objava na stranicama biskupije, da nam fra Draženko odlazi, nažalost, međutim on to niee želio priznati. Kaže da se oni svi šale i zamjera im kako mogu tako pričati da on odlazi, kad on ostaje. A mi znamo da se on šali i pri tome ozbiljno govori.
Uvjereni smo da mi, ova župa, ostajemo u njegovu srcu, a da će nesumnjivo ostati i on u našim srcima i pamćenju.
Na kraju današnje mise blagoslov je bio nekako poseban, a prije nego što je fra Draženko otišao s oltara pristupili su neki župljani s darovima u znak zahvale i na dugo sjećanje.
Bogu hvala da smo ga imali ove tri godine, a još koja ne bi bila na odmet, dapače, ali znamo da se svoje poglavare mora slušati, da svoju dobrotu i blagost treba nositi i na druga mjesta, naviještati riječ Božju i tumačiti je na svoj poseban način.
Ostvarivati nova poznanstva i biti s njima kao s nama uvijek spreman na šalu i ostajati zadnji ispred crkve nedjeljom iza mise unoseći vedrinu u naše živote.
Bogu hvala za svaki dan proveden među nama. (Tekst i foto: Josip Anušić)
Komentari