Opet smo se vidjele Liko moja, neki dan, ti i ja. Opet mi je duša bila puna. Nestali su tragovi čežnje, bar na tren. Opet sam prodisala punim plućima kao nekad davno. Da, Liko moja, srce je puno kada god se tebi vratim kao majci iz daljine. Iako je bilo oblačno sunce mi je ovdje sjalo, jer sunce rodnog kraja najljepše sja, a  ptice najljepše pjevaju.

Hladno je bilo, a one su neumorno pjevale, Liko moja tebi pjevaju i tebi se dive.

Odavno sam morala otići iz tebe Liko, život me odnio u neke druge gradove i sela. Poštujem ih Liko znaj, jer s njima sada živim i volim ih i poštujem te ljude.

Ali, Liko moja znaj, u tebi je ostalo srce one dvanaestogodišnje djevojčice, srce koje je tada bilo jako preplašeno i umorno, a dječija srca se ne bi trebala tako osjećati! I još uvijek nekako na pola dišem, a kada tebi navratim prodišem punim plućima. Srce mi razgali neka toplina, duša mi slavi život kada tebi dođem OJ SABORSKO MOJE!

Vesna Brletić rođ. Dumenčić

 

 

 

 

 

 

Komentari  

#1 Ivan 2021-04-24 10:34
Vesna je sestra najmlađeg poginulog branitelja u Saborskom Ivice Dumenčića (1972.-1991.) Tko ih se više sjeća osim njihovih najbližih.

Kako se Saborsko odužilo Ivici Dumnečiću, ne samo njemu nego i njegovim suborcima Braći Anti i Darku Dumenčiću herojima koji su 12. studenog 1991. godine stali na vrh Bukovače i do zadnjeg se metka borili s neprijateljem kojeg je u napadu na Saborsko, na tom pravcu, predvodio Nikola Medaković?

Nažalost NIKAKO!

Isto je i s drugim poginulim braniteljima. Nigdje nemaju spomen ploču (osim nekoliko pojedinačnih) na kojoj bi pisalo Ovo su branitelji koji su svoje živote položili za slobodu Hrvatske, za Saborsko!.
NEMAJU, to je činjenica!
#2 Darko 2021-04-25 13:32
Vesna je napisala upravo ono što mnogi od nas osjecaju koji su povremeno u nasem selu.
#3 Ivan 2021-04-25 16:48
Krv njenog brata Ivice je natopila ovu zemlju, otud još i veća povezanost i čežnja. Žal je i za izgubljenim djetinjstvom. To su velike traume koje ostaju cijeli život duboko urezane u biće svakoga onoga tko je takvo nešto doživio.
Žal je meni svih žrtava i prolivene krvi kad vidim da su odavno već zaboravljene, da se spominju tek prigodno, a nema ništa trajnog što bi na njih posjećalo, u smislu naziva škole, ulice, trga i slično, uostalom o tome sam već puno puta pisao i sve je nailazilo na zid šutnje.
#4 Kapela 2021-04-27 00:46
Vesna... To osjecamo svi koji smo morali otici iz Saborskog i svoje domovine,, Osao sam 1970,,, Bija sam prvi put 1998.. nakon 30 godina , da ostao sam 6 mjeseci , Tesko je opisati sto nas sviju u emigraciji boli , Bolilo nas je kad smo odlazili a boli nas jos i danas , Nismo dozivili ono sto smo zeljeli ,, Takova nam je sudbina i izgubljene generacije za nasu Hrvatsku u koju se nemozemo povratiti Radi djece i unucadi koji su rodjeni u drugim drzavam , a eto ono sto imaju ,to nemogu nikada zasluziti u Hrvatskoj radi birokracije , to je nasa teska rana na srcu Koju mogu vjerovati samo oni koji su daleko od svog Saborskog i Hrvatske..

You have no rights to post comments