Kaluđerovac jezero i Novakovića brod (motreni odozgo s pogledala), po fotografiji prof. I. Hochetlingera iz Zagreba.
Napisao 1910. prof. DRAGUTIN FRANIĆ - kr. profesor u velikoj gimnaziji u Gospiću
Knjiga sadrži 19 fotografija, sa 9 historičkih i geografskih karata, sa 3 vlastoručne crtarije Njeg. Veličanstva Fridrika Augusta II., SASKOG KRALJA. Tiskana u Zagrebu 1910. troškom piščevim. - Tiskar Kr. zemaljske tiskare.
Ljepoti i slavi Hrvatske!
Dolazak na Plitvička jezera
U prikrajku od živahnih prometnih putova. podaleko u hrvatskom kržu, nalaze se Plitvička jezera, koja su velikomu turističkom svijetu još premalo poznata, premda su dragocjeni prirodni dar, prava "vodena čudesa" u samome kršu, te se potpunim pravom ubrajaju među najljepše krajeve našega kopna.
Do Plitvičkih jezera ne vodi još željeznica, ali plitvička jezera nijesu , "preko svijeta", premda je najbliža željeznička postaja 64 km od njih daaleko. Do Plitvičkih jezera sa željeznice dosta je daleko i od Josip-dola i iz Ogulina i iz Karlovca i Bosanskog Novoga, ali i s mora iz Senja i Karlobaga, ali se trud obilno naplaćuje. Kad se stigne na Plitvička jezera, misli se zbilja, da je čovjek došao u kakvu bajnu zemlju. Povor plavih jezera, što se svjetlucaju stupnjevasto jedno ispod drugoga, a spajaju se nebrojenim zapjenjenim slapovima, opkoljen je lijepim zelenim bregovima, niskim i silnim liticama i tamnim pećinama, a iznad njih kao nad Italijom: vedro nebo kao riblje oko. To sve zajedno složilo se u takvu cjelinu, kakvu ni najbujnija mašta ne bi mogla zamisliti. Takav je eto kraj Plitvičkih jezera. Vodena čudesa od Plitvičkih jezera jesu "unicum" naravne ljepote, jedini dragi kamen svoje vrste; ni jedno drugo jezero ne može se s njima ni usporediti. _ Plitvička jezera jesu zdravome lagodno ljetovalište, klonulomu ugodno oporavilište i liječilište. - U hladu drveća ne osjeća se tamo ljetna žega ni u najvruće ljetno doba. Udišući osobito svježi uzduh od milinja se nadiže čovjeku grud te hvali Bogu, da se može tude kretati.
Tegotan je put do plitvičkih jezera, zato mu se mnogi i ugibaju, ali tko ga je jednom prevalio, lako zaboravlja tjelesnu umornost, čim opazi one stoljetne šume, kroz koje buče srebrni slapovi oživljujući ih svojom lomnjavom i šumom. (Marija Kumičić, Na Plitvičkim jezerima. "Hrvatsko Pravo", 1908.)
Njemački general Schnabl veli: "Plitvička jezera obiluju tolikim prirodnim ljepotama, da je vrijedno tisuću milja putovati i vidjeti ih" Osim toga treba istaknuti, da je cijeli put do Plitvičkih jezera pun posebne i osobite romantičnosti i neke originalne dražesti izrazitoga krša u kome jezera šume!
Lad. Maly završuje svoj putopis ovako: "Pohodite Plitvice, taj raj hrvatski, jer nigdje u Austriji, nigdje u Alpama, rekao bi čovjek: nigdje u Evropi nema takovih prirodnih ljepota" To je prava pravcata idila, od koje krasnije nije moguće zamisliti" (Na Plitvičkim jezerima, "Narodni List" od 9. svibnja 1902.)
***
Najpreči putovi do Plitvičkih jezera: od Beča, Graca (Graz), Budim-Pešte, Biograda, iz Ljubljane i rijeke jesu:
1. Od kr. ug. drž. željezničke postaje Josip-Dol-Košare kod Munjave (jugoistočno od Ogulina) vozi svaki parni dan u mjesecu (t.j. 2., 4., 6 i t.d.) društveni omnibus u 1:30 popodne (kroz Sabljačku Dragu) u Plaški (21.5 km), Jesenicu (15.9 km), Zaborsko (20.3 km) i na Plitvička jezera (hotel pri jezeru Kozjaku 22.6 km) Cijeli put od 64.4 km prevaljuje se obično za 9 sati vožnje, jer se konji mjenjaju (relais) u Jasenici. Omnibus vozi do 9 putnika (putnik s prtljagom od 25 kg plaća 10 K). Kočija tamo i natrag stoji 40 do 50 K. Čekanje kočije računa se uvijek na dan po pogodbi; tako i vožnja. - Vozne karte mogu se naručiti (poštanskom dopisnicom) kod "Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera" u Zagrebu (Akademički trg 14.) koje i inače drage volje sve daje sve potrebne upute za tu vožnju kao i za sve ostale još pruge i smjerove, koje ovdje navodimo.
Povratak je od plitvičkoga hotela na neparne dane u 5 sati u jutro za istu cijenu i istim smjerom u Košare, kamo se dolazi oko 12 sati (u podne).
Od željezničke postaje u Košarama može se udariti kočijom i do Tržića (12.8 km), Primišlja (5.9 km) i Slunja (12.9 km), gdje su lijepi slapovi u "rastokama" Slunjčice, koje su mala slika Plitvičkih jezera; iz Slunja se ide do Rakovice (19 km) i plitvičkog hotela (18 km). Cijeli put od 68.6 km stoji 40 - 60 K.
Za 1 sat može se od Rakovice (gdje je grob Kvaternikov, Bachov i 11 njihovih drugova od pobune 11. listopada 1871. godine) doći k istoku u selo Nova Kršlja, gdje je prekrasna Baraćeva špilja, obilna sigom i različitim okaminama. U blizini u selu Mašvini zanimljive su gudure i hajdučke utvrde od pećina, gdje je na obali Korane i pećina Janković Stojana. To je bilo važno mjesto za obranu za turskih provala.
2. Od željezničke postaje u Ogulinu.
Ogulin je glavno mjesto modruško riječke županije. U njemu se najviše ističe frankopanski grad iz 16 stoljeća nad ponorom Dobre, koji se zove Đulin ponor. Taj dvor služi od razvojačenja Vojne Krajine za sudbeno uzište. - U daljini 11.5 km jest čuveno brdo Klek.
Tko ne će da se vozi društvenim omnibusom ili ne može na njemu da uhvati mjesta, najbolje mu je kočijom krenuti iz Ogulina (gdje se uvijek mogu dobiti dobre kočije za Plitvička jezera) u Plaški 26.8 km, a dalje kao putem od Josip-dola, koji je naveden pod 1. - Svega je 60.7 km; vožnja traje 10 sati, a plaća se otprilike 40 K.
Put od Josip-dola i od Ogulina do Plitvičkih jezera vrlo je zanimljiov, jer vodi preko plodnih ravnica, obrađenih poljana i zelenih livada, kroz gorovite planine i kroz kameniti krševiti kraj, u kome je osobita poljana Bijeli Potoci. Kada se prođe šuma Aćimovac i počne se približavati jezerima, ukaže se krasan vidik na Sertić Poljanu, Plješevicu planinu i Tursku Hrvatsku. Sertić Poljana bila je nekada bujni pašnjak, a danas lijepo obrađena. Odatle se tlo spušta, put se zavija nadesno te se iznenada ugleda rijeka Korana s vodom, koja je zelena kao najčistiji smaragd; zatim se ukažu u dubokom koritu rijeke mali slapovi, koji se postepemo milovidno sve više vijugaju. Ti ljepušni mali slapići sa svojom zabjeljenom vodom i mali modri zbirovi vodeni (Bassins) sjajno vode putnike k svemu onome veličajnome, što slijedi istom iza toga i što se već čuje, a to su: šumni slapovi.
(...)
Pruga čardaka preko Plitvičkih jezera g. 1769. Po Mulerovoj originalnoj mapi u dvorskoj knjižnici u Beču. (slika gore)
Krčin ("Kerchin") dvor ili "Jezerski grad Pliš" (Pliš ga zovu stariji ljudi) - Krčin grad
Možda je i slavni hrvatsski ban i junački biskup Berislavić, koji je tamo u okolici kupio silnu vojsku na Turke, sklanjao se po koji put i u samotne zidine na "Gradini".
Kad je saski kralj Fridrih August II pohodio Plitvička jezera 1. lipnja 1845. zapisano je u njegovu "dnevniku" ovo: "Gradina se zovu tamo tuševine turskoga grada".
Fotografije: Nastavak arheoloških istraživanja Starog grada Krčingrada na Plitvičkim jezerima
Komentari
U najboljem razvoju hrvatskog života oko Plitvičkih jezera za vremana Frankopana i Zrinskih, kada je "od grla Jesenice do vrela Korenice bilo neprekidno Dugo Selo" i kada su mnogobrojne "gradine" i "crkvine" oko Plitvičkih jezera bile pune naroda i života i kada su u crkvi sv. Marka u Plitvici odjekivali hvalospjevi Bogiu u starohrvatskom jeziku, - tada zatrše Turci kršćansko gospodstvo u tom starodrevnom hrvatskom kraju, gdje je živio imućan narod i viteško plemstvo, što nam potvrđuju mnogobrojni građevni spomenici porušenih gradova i crkava.
Izvor: (Idem, ibidem, str. 34. - 36. Kussan, ibidem, str. 131.)
"Jezerski grad Pliš"
"Taj se grad nalazi na brdu među Plitvičkim jezerima: Jezercem i Kozjakom, a ne među Galovcem i Kozjakom, kako to Fras pogrješno navodi."
(...)
Učitelj Pero Vuksan između ostaloga dalje piše; "da se je tada, kad je još ovaj grad bio, protezalo selo od Korenice do Jesenice i da se zvalo Dugo selo. Stanovnici Dugog Sela morali su biti kmetovi vlastele Pliša grada."
Možda je to zbunilo pisca.