Foto: saborsko.net
Znanstvenici ga proučavaju već stoljećima, ali mu još nisu otkrili sve tajne! Blaćansko jezero ponaša se kao živo biće koje neprestano iznenađuje...
Piše: Martina Hrupić 26. listopada 2025.
Među svim nevjerojatnim prirodnim ljepotama, u Hrvatskoj se ‘sakrilo’ i jedno od najneobičnijih jezera na svijetu. Nazivaju ga rijetkim prirodnim fenomenom, toliko rijetkim da ih na svijetu postoji još svega 30-ak… Jezero koje nas je fasciniralo s ovim podacima zove se jezero Blata ili Blaćansko jezero u općini Saborsko u Karlovačkoj županiji. Ovo je sve što trebate znati o tom čudu prirode!
ZANIMLJIVI FENOMEN ESTAVELE
No, po čemu je jezero Blata toliko posebno? Jezero Blata, odnosno prvenstveno tamošnja Velika pećina koja ga ‘hrani’, kategorizirana je kao estavela. Riječ je o šupljini u kršu koja naizmjenično izbacuje ili pak guta vodu, dakle ona je istovremeno i vrelo i ponor. Kao vrelo se ponaša kada se podzemni kanali u potpunosti ispune vodom. Kada to nije slučaj, ona postaje ponor. Estavele se obično nalaze na rubovima krških polja.
Foto: TZ Karlovačke županije
JEZERO BLATA IZAZIVALO ZNATIŽELJU ZNANSTVENIKA
Stoga ne čudi da je jezero Blata, koje se nalazi u blizini sela Blata i Begovac, izazivalo pažnju brojnih znanstvenika. Svi oni pokušavali su dokučiti njegove tajne, a smatra se da su donekle i uspjeli, iako im ono nije odalo baš svaku sitnicu o sebi. Zaključak je tako da se jezero puni iz rijeke koja protječe ispod Gradovitog vrha te ispod samog Blaćanskog polja. Ali, postoji jedan ‘ali’.
VODE BLAĆANSKOG JEZERA TEKU PREMA MREŽNICI?
„Ovo jezero svake se godine prazni kroz ponore na svom sjeveroistočnom i jugoistočnom djelu. Bojenjem vode na sjeveroistočnom ponoru utvrđena je podzemna veza s jezerom Sinjac (u zaseoku Plavča Draga) i dalje na sjeveru s vrelom rijeke Mrežnice. Do danas nije utvrđeno gdje odlazi voda koja ponire na jugoistočnom dijelu jezera. Sve upućuje na mogućnost da protječe kroz vapnenački sastav Pištenika i zajedno s vodama rijeke Jesenice teče prema Slušnici ili čak prema Mrežnici. Postoji velika vjerojatnost da se podzemna cirkulacija vode iz periodičnog jezera Blata odvija ili se odvijala u smjeru jame Balinka. Jedino tako se može, za sada, tumačiti postanak tako velike jame i podzemne špilje“, navode na stranicama Saborskog.
Foto: saborsko.net
AUSTRIJANCI GA ISTRAŽIVALI JOŠ U 19. STOLJEĆU
Pažnju istraživača jezero je izazivalo još u 19. stoljeću. Istraživala su ga 1830-ih godina dva austrijska, međusobno neovisna tima, na čelu kojih su bili hidrolog Fras te general Palfy. Ovaj potonji šokirao je tamošnje stanovništvo kada su se u jezeru pojavile obojene daščice čije porijeklo nisu znali objasniti. U biti, bacanje obojenih daščica, koje je Palfy ubacio u tamošnju Veliku pećinu, to jest ‘glavni’ izvor odnosno ponor jezera Blata, tada je bio uobičajeni način odgonetavanja toka vode.
OD VELIKE POPLAVE DO NAJVEĆE DUBINE
U povijesti jezera zabilježen je niz interesantnih pojava. Primjerice, 1885. godine nastupila je velika poplava, i to vrlo hladne i vrtložne vode zbog koje je sve potopljeno drveće pocrnilo. Isto tako, iako jezero Blata presušuje, u razdoblju od 1888. do 1893. godine to nije bilo slučaj. Navodno je objašnjenje bilo to što je poplava povukla sa sobom pokošeno sijeno te začepila ponore jezera. Što se tiče vodostaja jezera, najveći ikada dosad izmjeren bio je 1984. godine i to od 19,4 metra. Istraživalo se i spomenutu Veliku pećinu, no istraživači su u jednom trenutku, u njezinoj utrobi, naišli na velike koncentracije ugljičnog dioksida koje su ih zaustavile.
VODA U JEZERU BLATA JE MEKANA PA JE U NJOJ TEŠKO PLIVATI
Zanimljiva je i sama voda jezera Blata. Naime, ona je mekana što znači da je siromašna kalcijem i magnezijem te ima malu gustoću. U njoj se stoga lakše tone i zbog toga je u njemu teže plivati. Oni koji u jezeru žele preplivati nešto veću udaljenost navodno trebaju biti u dobroj kondiciji.
Izvorni članak možete pogledati OVDJE
Komentari
Tunel je kopan isključivo radi isušivanja polja. Osobno sam, zajedno s prof. Kneževićem, bio unutra i na kraju tunela naišli smo na okomitu jamu koja ima otvor na površini. Na otvoru je izbetonirana ploča s tri manja otvora veličine 50 × 50 cm. Jama se nalazi nedaleko od jezera, na okolnom povišenom terenu, u jednoj maloj dražici, oko 200 metara od glavne ceste.
Stoga smo zaključili da je tunel kopan s ciljem da se spoji s postojećom jamom kako bi voda u proljeće, kroz tunel i prirodne ponore, što prije otjecala iz polja, kako bi trava za košnju mogla na vrijeme narasti. Da je tunel bio kopan za hidrocentralu, jama bi se svakako nastojala zaobići — što je posve logično.
Teoriju o odvodnji potvrdio mi je i najstariji stanovnik zaseoka Ogrizovići u naselju Begovac, Rade Ogrizović, dodavši da je postojao još jedan pokušaj odvodnje kopanjem prokopa u stijeni na sjevernoj strani jezera, pored male pećine, no i taj je pokušaj bio neuspješan.