Sudbina Saborskog neraskidivo je povezana s dugotrajnim demografskim trendovima koji desetljećima pogađaju ruralna i brdsko-planinska područja Hrvatske. Depopulacija Saborskog nije tek puka statistika, već dubok i složen strukturni proces koji zahvaća sve segmente života – od gospodarstva i društvene dinamike do dugoročne održivosti lokalne zajednice. Odlazak mladih, starenje stanovništva i smanjenje radno aktivne populacije ozbiljno ograničavaju razvojne kapacitete mjesta i dovode u pitanje njegovu budućnost.

Unatoč tim nepovoljnim trendovima, Saborsko posjeduje određene komparativne prednosti koje, uz jasno definirane i promišljene javne politike, mogu postati temelj oporavka. Očuvani prirodni resursi, iznimna krajobrazna vrijednost, blizina zaštićenih prirodnih područja te potencijal za razvoj održivog turizma, poljoprivrede i manjih poduzetničkih inicijativa predstavljaju realne razvojne mogućnosti. Međutim, bez sustavne državne i regionalne potpore, kao i bez jasne lokalne razvojne strategije, ti potencijali ostaju neiskorišteni.

Ključno pitanje budućnosti Saborskog nije samo može li opstati, već pod kojim uvjetima i s kakvom vizijom razvoja. Perspektiva postoji jedino ako se depopulacija prepozna kao strateški problem, a ne kao neminovan i neizbježan proces. To podrazumijeva ulaganja u temeljnu infrastrukturu, prometnu povezanost, dostupnost javnih usluga, ali i konkretne mjere za povratak i ostanak mladih obitelji. Bez ljudi nema razvoja, a bez razvoja nema ljudi – taj začarani krug moguće je prekinuti jedino dugoročnim, dosljednim i ciljanima politikama.

U tom kontekstu, opravdano je postaviti pitanje prioriteta lokalne vlasti. Načelnik Općine Saborsko često ističe ulaganja u infrastrukturu, ponajprije u asfaltiranje lokalnih putova koji se obnavlaju svakih 10-tak godina jer se rade nekvalitetno usprkos visokima cijenama, popločavanje groblja, popločavanje oko spomenika, poločavanje trga ispred općine koje također ne izdrži niti 10 godina, pa se radi nanovno i tako unedogled. Iako su takvi zahvati tehnički vidljivi, oni nemaju stvarnu razvojnu vrijednost dok god ne postoji kvalitetna i sigurna prometna povezanost, prije svega cesta Ogulin – Saborsko i Saborsko - Plitvička jezera. Bez rješavanja tog ključnog problema, ostali projekti ostaju tek kozmetički zahvati koji ne utječu na kvalitetu života niti na gospodarski razvoj

Najavljeni projekti poput Street Workout Parka i šetnice Blata mogu imati određenu rekreativnu i estetsku funkciju, no oni ne stvaraju nova radna mjesta, ne potiču proizvodnju i ne pružaju razloge mladim ljudima da ostanu ili se vrate. Takvi projekti ne mogu biti okosnica razvoja zajednice koja se suočava s ozbiljnim demografskim padom.

Istodobno se premalo pažnje posvećuje razvoju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i privatnih iznajmljivača, iako su upravo oni najrealniji nositelji održivog razvoja Saborskog. Kroz poljoprivredu, ruralni turizam i male obiteljske djelatnosti moguće je osigurati ostanak ljudi na njihovim ognjištima te očuvati kontinuitet autohtonog stanovništva koje na ovom području živi više od tri stoljeća. Bez konkretne potpore – financijske, savjetodavne, infrastrukturne i promotivne – Saborsko se i dalje prazni, dok je, gle apsurda, Općina i dalje najveće "poduzeće" u Saborskom. "Selo gori, a baba se češlja."

Sve veći broj kuća koje se nude na prodaju dodatno otvara pitanje za koga se Saborsko zapravo uređuje. Je li cilj razvoj u interesu lokalnog stanovništva ili prilagodba prostora potrebama uskog kruga imućnih kupaca? 

Taj proces nije ograničen samo na Saborsko, već je vidljiv u cijeloj Lici. Imućni kupci, ponajviše iz Dalmacije, sve češće kupuju kuće i zemljišta po relativno niskim cijenama na ovom prirodno iznimno vrijednom području. Posljedica toga nije samo promjena vlasničke strukture, već i postupno nestajanje lokalne zajednice, gubitak društvene kohezije i pretvaranje naselja u povremeno naseljene ili prazne prostore.

Ako se razvoj Saborskog ne usmjeri prema stvarnim potrebama njegovih stanovnika i ako se depopulacija ne postavi kao središnje političko i razvojno pitanje, postoji realna opasnost da Saborsko postane još jedna lijepo uređena, ali prazna kulisa – bez života, bez djece i bez budućnosti. Nasuprot tome, usmjeravanje politike prema decentralizaciji, ravnomjernom regionalnom razvoju i stvarnim, a ne samo deklarativnim mjerama demografske obnove može Saborskom osigurati očuvanje funkcionalne zajednice i postupnu izgradnju održive budućnosti, makar u skromnijem, ali realnom demografskom okviru.