Krenuo sam prema Vrilcu slijedeći planinarske markacije i sve je bilo u redu do spomen-obilježja četvorici poginulih branitelja. Ondje sam, umjesto da skrenem desno, nastavio ravno. Ubrzo sam primijetio da je markirana staza nestala, a put kojim sam išao izgledao je kao da nije čišćen deset godina. – Sve mi je to postajalo sve sumnjivije. Spuštanje je trajalo neuobičajeno dugo, a probijanje kroz sve gušći gustiš bilo je sve teže. Na kraju sam shvatio da se krećem lijevim grebenom u odnosu na Bukovaču, niz koju vodi markirana staza prema Vrilcu. – Kada sam sišao do podnožja grebena, naišao sam na potočić, što je bio znak da sam već prošao Vrilce. Vraćajući se uzvodno naišao sam na Mandino vrelo, koje se nalazi nizvodno od Vrilca. Tada mi je sve postalo jasno. – Krenuo sam natrag uzvodno uskom stazicom ispod smreka i napokon stigao do drvenog mostića pokraj kojeg se nalazi Vrilce. – Povratak je protekao markiranom stazom uz Bukovaču, pa dalje više nije bilo nikakvih nejasnoća – osim obilnog znojenja.
Ovdje kod putokaza sam krenuo markiranom stazom prema spomen-obilježju
Spomen obilježje četvorici branitelja koji su poginuli 12.11. 1991. braneći doslovno svoje kućne pragove.
E ovdje je nastao problem ja sam produžio ravno, umjesto desno (slika ispod), ova markacija me zbunila jer pokazuje skretanje u lijevo ...?
Vrilce, zanimljiv izvor iz raspukline u stijeni elipsastog oblika cca 25 x 15 cm na sred puta kulja voda
Ovo je već povratak uz Bukovaču
Tu je markacija, na pravom sam putu
Oko staze uzdižu se visoki borovi
Ova markacija mi je bila jasna pa sam skrenuo stazom desno (slika ispod)
Povratak prema spomen-obilježju
Spomen-obilježje, ovdje je bila masovna grobnica iz koje su 1995. ekshumirana trojica branitelja, kostur četvrtog je pronađen stotinjak metara dalje na površini zemlje
Povratak na asfaltni put kod Štrkova
Komentari