Župa Saborsko je 1939. godine imala 3.352 stanovnika. Iseljavanje iz Ravnog Luga je počelo iza Drugog svijetskog rata u kojem je imao 35 žrtava od toga 14 civilnih, a naročito 60-tih i 70-tih. Ravni Lug je prema popisu stanovništva iz 1953. godine imao 208 stanovnika u 35 kuća, što je ujedno bio i najveći broj stanovnika u razdoblju od 1890. godine (73 stanovnika) do 1971. godine, kada je imao 110 stanovnika. Kućni brojevi u Ravnom Lugu bili su nastavak numeracije s kraja Kuselja te su se kretali od 305 do 330 (25 kućnih brojeva, uz 10 duplih s dodatkom slova A i B ili C..), dalje su se nastavili u Čorkovoj Uvali do broja 344. Saborsko je po službenom popisu 1961. godine imalo 1832 stanovnika, a od toga Ravni Lug 195. Ljudi su živjeli skromno i teško, pretežito od poljoprivrede, stočarstva i rada u šumi, u drvenim seljačkim kućama pokrivenima drvenom šindrom (šimblom).
Naslovnica
Da je Hrvatska bila uključena u naoružavanje armije BIH dokazuje i slučaj "ANTONOVA 26" SRUŠENOG U PRAŠUMU ČORKOVA UVALA 1.8.1994.
- Hitovi: 326
Foto lijevo: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/u-potrazi-za-pilotom-samirom-beganovicem / Foto desno: saborsko.net
NEKI ČLANCI KOJI SU SE BAVILI SLUČAJEM PADA UKRAJINSKOG ZRAKOPLOVA ANTONOV 26 U PRAŠUMU ČORKOVA UVALA 1.8.1994.
Slobodna Dalmacija 30.09.2008. piše: "Tog 1. kolovoza 1994. Nikša Župa se nalazio u teretnom avionu “antonov 26”, vlasništvu ukrajinske civilne flote, na letu iz Cazina u Pulu, skupa sa sedmoricom Ukrajinaca i bosanskohercegovačkim pilotom Samirom Beganovićem. On je, navodno, ukrajinskim kolegama pokazivao rutu. Avion je, međutim, oboren iznad Plitvičkih jezera, točno iznad Saborskog, nakon čega je i avion i nesretne putnike “pojeo” službeni mrak."
Ravni Lug kroz 100 godina postojanja, od nastanka do nestanka
- Hitovi: 270
Godine 1871. u Ravnom Lugu postojala su 4–5 „stanova“ i parcelirana zemlja. Prema podacima iz popisa stanovništva iz 1890. godine, Ravni Lug je imao 73 stanovnika. Ravni Lug je od svog nastanka krajem 19. stoljeća do nestanka krajem 20. stoljeća postojao oko 100 godina. U Ravnom Lugu su u 20. stoljeću uglavnom živjeli Vukovići, uz jednu obitelj Kovačića i dvije obitelji Hodaka.
Istraživanje Damira Milakovića: Prezime Hodak
- Hitovi: 237
Damir Milaković
Zagreb, siječanj 2020.
PREZIME HODAK
Prilog - knjiga je dostupna na linku: http://www.saborsko.net/doc/Hodak_prezime.pdf
Prvotni motiv, značenje, način nastanka, vrijeme nastanka i način razvitka prezimena Hodak danas nije potpuno jasan. Mogući prvotni motiv prezimena je zanimanje ili služba (ist. arm. Hodak, pastir), osobno narodno ime (Hod) ili nadimak (prema osobnoj tjelesnoj značajki i karakterističnom načinu kretanja u prostoru (hod) ili obiteljski nadimak prema osobnom (narodnom) imenu rodonačelnika Hodak). Prezime Hodak može biti preinačeno i imati različite izvedene oblike: Hodal, Hodalo, Hodan, Hodanović, Hodaković, Odak, Odačić, Odaković.
Najstariji spomen imena Hodak nalazi se u osnivačkim poveljama manastira Dečani iz 1330-1345. godine čiji se posjed prostirao na graničnom prostoru između današnje Crne Gore, Srbije, Kosova i Albanije, te molbi Vlaha iz sela Trogirske zagore austrijskom nadvojvodi Karlu iz 1579. godine.
Muster lista (popis vojnika) iz 18. stoljeća (slika lijevo)
Istraživanje Damira Milakovića: Prezime Matovina
- Hitovi: 4850
Damir Milaković
Zagreb, travanj 2020. godine
PREZIME MATOVINA
Prilog istraživanju jezičnog podrijetla, povijesne i geografske rasprostranjenosti prezimena Matovina
Cijeli članak je dostupan ovdje
Sažetak
U radu se na temelju malobrojnog objavljenog arhivskog materijala i publikacija prikazuje i analizira jezično podrijetlo bunjevačkog prezimena Matovina, njegova povijesna i geografska rasprostranjenost u Republici Hrvatskoj. Dati su i toponimi na području Republike Hrvatske i Crne Gore koji sadrže ime Matovina.
Ključne riječi: Matovina, prezime, ime, Bunjevci, Lika, Podgorje.
Porijeklo Saborčanskih prezimena Conjar, Špehar, Štrk i Galović
- Hitovi: 274
Prezime
Conjar (Zollner) povezuje se s područjem Kočevja (njem. Gottschee) i poviješću tamošnjih Nijemaca (Kočevari), koji su stoljećima činili njemačku jezičnu enklavu u Sloveniji. je njemačkog podrijetla i spada u skupinu prezimena koja su nastala prema zanimanju (profesionalna prezimena).
Ovdje su ključne činjenice o porijeklu i značenju prezimena:
Značenje: Prezime proizlazi iz srednjeg visokonjemačkog jezika, točnije od riječi zöllner, što znači carinik, sakupljač poreza ili ubirač cestarine. Riječ dolazi od korijena zoll (carina/porez).
Povijesni kontekst: U srednjem vijeku, kada su prezimena postajala nasljedna, ovo se ime davalo osobama koje su bile zadužene za naplatu cestarina na cestama, mostovima ili za ubiranje carinskih pristojbi na granicama.
Podrijetlo prezimena: Ime se u povijesnim izvorima navodi među prezimenima stanovnika kočevskog kraja, uz druge specifične oblike poput Špehar ili Galović. Mnogi nositelji ovog prezimena u Hrvatskoj vuku korijene iz sela u blizini granice sa Slovenijom (npr. oko Saborskog ili Gorskog kotara), kamo su se kočevski Nijemci i srodno stanovništvo naseljavali tijekom stoljeća.
Kočevari (Gottscheers): To je bila skupina njemačkih doseljenika (uglavnom iz Koruške i Tirola) koji su u 14. stoljeću naselili šumovito područje Kočevja. Razvili su vlastiti arhaični dijalekt, gottscheerisch, koji se održao više od 600 godina.
Zločin nad Hrvatima u Rakovici, Drežnik Gradu i u "Ustaškim dragama" nakon 2. svjetskog rata
- Hitovi: 307
RAKOVICA / DREŽNIK GRAD - Tijekom 2. svjetskog rata i nakon rata počinjeni su mnogi zločini nad Hrvatskom vojskom i civilnim stanovništvom, a takvi zločini su se dogodili i u Domovinskom ratu. I u svakoj zabilježbi zločina na kraju je pisalo: "ZA ZLOČIN NITKO NIJE ODGOVARAO".
Jedan od takvih zločina nad Hrvatima dogodio se i 19. veljače 1947. godine. Na području općina Rakovica i Drežnik Grad djeluju križarske skupine Pavla Štajduhara iz Rakovice, Đuke Žanića iz Drežnik Grada, Marka Obajdina iz Slunja, Jose Sertića iz Sertić Poljane, Ivana Kukuruzovića i Mile Špehara iz Vaganca.
Pod optužbom da surađuju s križarima stradali su i brojni civili. Tako je OZN-a Rakovica u ljeto 1946. optužila i bez suđenja strijeljala Dragutina Rendulića, Ivana Badanjaka, Tonka Kesera i Milu Štajduhara, u dobi od samo 17 godina.
Njihova su tijela pokopana na mjestu strijeljanja, kraj tzv. žutog puta. Rodbina je tek dvadesetak godina poslije dobila od vlasti odobrenje da posmrtni ostatci strijeljanih mogu biti preneseni u rakovičko groblje.
Najveća grupa križara, 32 pripadnika, pod vodstvom Jose Sertića, likvidirao je KNOJ-a u rano proljeće 1947. godine u šumi Trovrh, iznad Korita. Većina križara je poginula u borbi, a oni koji su zarobljeni bez suđenja su strijeljani, a lokacija njihova strijeljanja i ukopa naziva se Ustaške drage.
Sertići senjski uskoci
- Hitovi: 248
Grbovnica ličke časničke obitelji SertićSaborsko.net danas slavi 18. rođendan
- Hitovi: 669
2. veljače 2008. godine započeo je s radom portal saborsko.net.
Prvi dizajn stranice osmislio je i u rad pustio Josip Anušić, vjeroučitelj iz Plaškog. Administrator portala bio je Mario Matovina, tada srednjoškolac, dok je izvještaje pripremao i objavljivao Ivan Matovina. Na portalu su objavljivani i stručni članci prof. dr. sc. Rade Kneževića, prof. pov. umj. Marinke Mužar, dr. Mile Bogovića, prof. Ivana Vukovića i ostalih.
Od samih početaka saborsko.net bavi se istraživanjem povijesti Saborskog i porijekla saborčanskih rodova. Tijekom proteklih 18 godina prikupljeno je gotovo sve što se iz dostupnih povijesnih izvora moglo prikupiti, čime je stvoren vrijedan i jedinstven arhiv o prošlosti našega kraja.
Bile su to prve javne objave u povijesti Saborskog koje su omogućile da svatko, u bilo kojem trenutku i s bilo kojeg mjesta na svijetu, putem interneta vidi što ima novoga u Saborskom. Danas, u vremenu „pametnih“ telefona, to se podrazumijeva – no tada je to bio veliki iskorak.
Danas je ujedno i rođendan urednika portala saborsko.net, koji slavi 63. rođendan. Hvala svima onima koji su nam tijekom svih ovih godina pomagali da opstanemo, bilo to moralno, materijalno ili stručno!
Gatska župa i Brinje (Vukovići i Tomšići su starosjedioci na području srednjovjekovne Gatske)
- Hitovi: 362
Gačani kao naselje zabilježeni su već 818. u vijesti da su na franački dvor došli poslanici Borne, »ducis Guduscanorum«, koji se u Einhardovim analima o tom događaju zovu i Goduscani. Pored Krbave i Like Konstantin Porfirogenet spominje u Hrvatskoj i Gatsku župu kao onu kojom, zajedno sa one prve dvije, upravlja posebno hrvatski ban. Već je spomenuta misao da je ta Gatska bizantinskoga pisca možda zahvatala i Modruš i Vinodol i dio susjedne Istre do Raše. Njoj je u to vrijeme spadao, možebit, i Senj, koji se kasnije kao primorska luka osamostalio.
Kraj Andrija darovao je 1219. cijelu Gatsku župu templarima. Tom prilikom naznačena je u ispravi o tome i njena granica. Ona je počinjala kod potoka Žrnovnice u blizini današnjih Ledenica, a otuda je tekla na Vratnik, odakle je okrenula na Bužane gdje je između te župe i Gatske međa bila kod Krasna. Odavde je granica išla pored Hrastovke, danas šume kod Tisovca, te je otuda udarila na crkve sv. Đure i Marka (u blizini Sinca), a odande na Jesenice (kod Saborskoga) i dalje do Plasa gdje se nalazila međa s Modrušom. Od Plasa tekla je između te dvije župe granica u ravnoj crtina Žrnovnicu. Templarima je kralj 1269. oduzeo Senj i Gatsku i zadržao za sebe, a njima je dao u zamjenu prostranu i plodnu Dubičku župu. Nešto godina poslije toga dvor je i Gatsku i Senj darovao Frankopanima, koji su ih u svojim rukama održali do pada Like i Bužana u turski posjed. Tada je na području Senja, Otočca i Brinja osnovana Krajina, te su utvrđenja u tim mjestima potpala pod nju.
Izvedenice muških imena po saborčanski
- Hitovi: 264
Maštovitost je bila nužnost, jer je u Saborskom nekoć živio velik broj osoba s istim imenima i prezimenima. Kako bi se znalo tko je tko, nastajale su različite inačice krsnih imena. One su se oblikovale na više načina: korištenjem umanjenica i uvećanica (po imenu se često moglo zaključiti je li osoba bila manjeg ili većeg rasta), imenima od milja, imenima prema naravi (blag, ljutit, drzak i sl.)
Stara saborčanska imena koja sam pronašao u sakramentalnim knjigama iz 19. stoljeća, a kojih danas u Saborskom više nema: Gabre, Grga, Gašpar, Ilija, Jakov, Izidor, Tadija, Šimun, Roko, Bartol, Filip, Adam, Karlo, Fabijan, Mijat, Vicko,
Muška imena i njihove izvedenice (20. stoljeće)
Andrija – Jandra, Jandre, Jandrić, ...
Ante – Anta, Antić, Antica, Antiša, Antesija, Antela, Anćina, ...
Dane – Dana, Danić, Daniša, ...
Dragutin – Dragan, Drago, Draga, ...
Franjo – Franja, Vranjo, Vranja, Vranjica, ...
Ivan – Ive, Iva, Ivica, Iveško, Ivelja, Ico, Ica, Ican, Ivanko, Iso, Iko, Ika, ...
Josip – Joso, Joko, Joka, Josa, Joćo, Joćan, Jockan, Josica, Josina, Josarda, Jojan, Joja, Jole, Jojo, ...
Jure – Jura, Jurica, Jurić, Juriša, Juraga, Juraj, Jursa, Đuka, Đuran (naslovna forografija), ...
Leopold – Polda, Polde, Poldić, ...
Dio Imena i Prezimena žitelja Modruške županije prema urbaru iz 1486.
- Hitovi: 278
Modruš
Stipan Grišnjaković, Stipko Jurić, Stipko Belčić, Stipko Prosković, Juraj Barbić, Juraj Brkiš, Juraj Grkšić, Matij Skalić, Matij Bošnjak, Jurko Ladišić, Jurko Gamzić, Jurko Ugrić, Jurko Brkiš, Matko Lasić, Matko Juretić, Matko Črnjak, Šimun Grdasić, Šimun Orlovčić, Šimun Belčić, Šimko Popović, Ivan Malšić, Ivan Grkšić, Ivanko Ivković, Ivko Mavrićev, Ivša Jarnetić, Jurša Gašpić, Mihovil Rodčić, Mihac Tomšić, Franjko Zebić, Benko Baričević, Benko Plešić, Benko Grkšić, Benša Grgečić Benša Banić, Jerko Brkiš, Blažko Pačelatić, Blaško Ferdulić, Cvitko Olovčić, Lukša Pačelatić, Lukša Štefulinić, Lukša Lončar, Bartol Ferdolić, Jakov Medilić, Mikula Banić, Jake Grklić, Mike Martolić, Grgur Valdanić, Grgur Ratković, Grgur Drkosić, Grge Mirčić, Grge Ostronić, Grgo Klenković, Grga Čičić, Lovre Rilić, Lovre Jakomelić, Lovre Durdačić, Vale Medved, Jelka Dedković ...