Dokumenti srpske provenijencije (na slici Odluka predsjednika RSK Milana Martića 4. 8. 1995. o planskoj evakuaciji civila prema pripremljenim planovima) i svjedočanstva izbjeglih Srba govore isto. I ICTY u Haagu je u oslobađajućoj presudi hrvatskim generalima istaknuo da ne postoje dokazi o cilju trajnog protjerivanja srpskog stanovništva, niti etničkom čišćenju.
Narod je evakuiran od strane svojih vlasti prije dolaska hrvatskih snaga (prema ranijim planovima evakuacije u slučaju općeg hrvatskog napada). Mnogi su išli dobrovoljno, samoinicijativno iz straha da ne dođu u kontakt s hrvatskim vojnicima (što je lani napokon priznao i utemeljitelj dokumentacijskog centra Veritas Savo Štrbac). Mnogi su se bojali osvete hrvatskih vojnika za zločine Srba, neki i hrvatske osvete za vlastite zločine. Nekima nikakva hrvatska država nije bila prihvatljiva i svaku neovisnu Hrvatsku izjednačuju s NDH, a Hrvate s ustašama. Neki su se bojali onoga čime su ih ratni huškači plašili još 1990. i 1991., evocirajući uspomene i priče iz 2. svjetskog rata.
Mnogi civili nisu htjeli otići, nego na svojim imanjima dočekati hrvatsku vojsku i vlast, ali su prisiljeni na evakuaciju. Rečeno im je da je to privremeno i uskoro će se vratiti. Ostao je mali udjel onih koji su se skrivali ili na drugi način ostali izvan dosega "bezbednjaka" koji su skupljali ljude za odlazak, odnosno planski egzodus.
Tko je imao goriva, išao je traktorom s prikolicom ili autom. Oni bez goriva morali su u autobus. Išlo se na "biološko očuvanje naroda" koji je prema nikad ostvarenim planovima Srbije trebao naseliti Kosovo. Umjesto toga, ostali su u Srbiji i Rep. Srpskoj, često u kućama koje su bile vlasništvo Hrvata u Bosni i istočnom Sr(ij)emu. Tek manji dio protiv svoje volje doveden je na Kosovo, odakle su kasnije otišli.
Ispada da u Hrvatskoj i Srbiji riječ protjerati ima potpuno različito značenje, ali nije tako. Riječ protjerati ima 3 definicije: 1. tjerajući učiniti da prođe [protjerati stoku kroz selo], 2. nasilno udaljiti iz mjesta boravka ili iz zemlje, kazniti prisilnim udaljenjem; prognati, 3. ukrcavajući, gurajući, savlađujući otpor učiniti da iziđe na drugu stranu [protjerati kroz rupu / ušicu igle]. Ko je koga protjerao? Ko je koga preselio? Iselio? Etnički očistio? Protjerani su Hrvati iz Vukovara i mnogih drugih mjesta. 4 godine prije Oluje.
Definicija evakuacije: napuštanje (ob. organizirano i u većim skupinama) nekog prostora pred opasnošću [evakuacija stanovništva]. Definicija iz srpskog rečnika je: evakuacija (l. evacuatio), voj. odlazak iz, napuštanje, naročito kada neku operativnu zonu, za vreme rata, napusti stanovništvo itd. Odlazak Srba tijekom Oluje je školski primjer definicije evakuacije i u hrvatskom i srpskom, ali i na svim jezicima svijeta.
Nakon bombardiranja repetitora na početku Oluje, prestalo je emitiranje srpskih radio stanica. Na svim frekvencijama emitiran je proglas predsjednika Tuđmana hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu kod kuće, uz jamstvo svih građanskih prava; pripadnicima postrojbi da predaju oružje hrvatskim vlastima uz jamstvo udijeljene amnestije prema hrvatskim zakonima te inicijatorima pobune da se predaju hrvatskim vlastima i prihvate oprost ili pravično suđenje. Isti je proglas emitiran na televiziji.
Ovdje nije pitanje kakve su različite sudbine imali oni koji nisu evakuirani (o tome neki 2. put), već je li riječ o evakuaciji, protjerivanju, etničkom čišćenju. Niko od evakuiranih nije došao u kontakt s hrvatskim snagama koje su ulazile u mahom ispražnjena naselja.
Mnogi Srbi su zbog rata i teških uvjeta iseljavali iz tzv. Krajine čitavo vrijeme od 1991. do 1995. (posebna panika i val iseljavanja s okupiranog područja bili su nakon "Bljeska"), ali i ta iseljavanja tijekom čitavog rata se u Srbiji često ubrajaju u broj iseljenih u Oluji, tobože "najvećem etničkom čišćenju u Evropi nakon 2. svetskog rata". Višestruka laž toliko puta ponovljena da su sami u nju povjerovali. Cilj je izjednačavanje ili čak obrtanje krivnje. U Srbiji ima ljudi koji čak vele da Hrvati iz Vukovara nisu protjerani, a Srbi iz Knina jesu, da Vukovar nije prekomjerno granatiran, a gotovo netaknuti Knin jest. Jedni vele, a drugi im vjeruju. Ludilo u rangu srpskog Egipta i da se Zagreb zvao Srbobran. Istine postale lažima, a laži istinama.
Problem je što neistinama o Domovinskom ratu vjeruje većina ljudi u Srbiji i Srpskoj, osim onih koji su zaista bili svjedoci, ne računajući ratne zločince, neke političare i razne druge paćenike koji su iz vlastitih interesa i pobuda prihvatili laži. Slično kako su se u komunističkom režimu masovni zločini jedne strane prešućivali i službeno nisu postojali, a već ionako masovni zločini druge strane još preuveličali, dodavši nekad i nulu više na broj žrtava. Takva i danas prisutna praksa, osim malog broja političara, ratnih zločinaca i interesnih skupina, nikome ne donosi niš dobro, ni Srbima, ni Hrvatima. Ni Hrvatima u Srbiji, ni Srbima u Hrvatskoj.
Komentari