Korijeni obitelji Vilhar sežu sve do početka 16. stoljeća. Prema dostupnim podacima, vjerojatno su njemačkog podrijetla, a u ranijim se zapisima pojavljuju pod prezimenom Vilicher. Kroz stoljeća bavili su se veleposjedništvom, trgovinom drvom i različitim poduzetničkim djelatnostima, postupno stječući značajan gospodarski i društveni položaj.
Potkraj 18. stoljeća poduzetnik Matej Vilhar, jedan od nasljednika koji je upravljao imanjem u Postojni, kupio je dvorac Kalec. Dvorac se prvi put spominje još u 16. stoljeću, a izgradila ga je obitelj Stemberg. Matej Vilhar doselio se u Kalec iz Snežnika, područja iz kojega Vilhari izvorno potječu. Dvorac Kalec, koji i danas pripada župi Knežak u Sloveniji, postao je domom nekoliko generacija obitelji Vilhar.
Jedan od Matejevih potomaka, Aleksandar Vilhar, bio je poštar u Planini, dok je dvorac kasnije preuzeo Miroslav Vilhar. Sredinom 19. stoljeća obitelj se bavila i poštanskim prijevozom. Nisu bili tek obični poštari – svojim su kočijama prevozili vrijedne pošiljke, pa čak i novac, na važnim prometnim pravcima između Ljubljane, Rijeke i Trsta.
Upravo će se kroz poštanski posao, trgovinu i gospodarske veze obitelj Vilhar postupno širiti prema novim područjima i tražiti nove prilike za poslovanje. Promjene koje je donio razvoj željeznice krajem 19. stoljeća bitno će utjecati i na njihov daljnji poslovni put. Kada izgradnjom pruge Ljubljana – Trst Planina izgubi dio dotadašnje važnosti kao središte poštanskog prometa, Vilhari se okreću drugim oblicima privređivanja, ponajprije pilanarstvu i trgovini drvom.
Tako dolazimo do Prezida, gdje Aleksandar Vilhar kupuje Velasijevu pilanu. Dolaskom Vilhara Prezid doživljava snažan gospodarski i društveni razvoj, a pilanarstvo postaje važan temelj njihova poslovanja. Ta će tradicija nekoliko desetljeća kasnije dovesti jedan ogranak obitelji i u Saborsko, gdje će Ivan Vilhar 1932. godine izgraditi pilanu.
Dolaskom obitelji Vilhar Prezid doživljava svojevrsni preporod. Razvojem pilane i drugih gospodarskih djelatnosti povećavaju se zaposlenost i broj stanovnika, a u mjestu se osnivaju vatrogasno društvo, knjižnica i dom kulture.
Godine 1900., u svojoj 60. godini života, Šćitomir Vilhar pilanu i trgovinu mješovitom robom predaje na upravljanje svom sinu Aleksandru II. Nakon Šćitomirove smrti 1904. godine, pilane naslijeđuju njegovi sinovi.
Je li Ivan Vilhar, koji je 1932. godine sagradio pilanu u Saborskom, bio Šćitomirov sin ili unuk, zasad mi nije poznato. To bi pitanje svakako trebalo dodatno istražiti u matičnim knjigama, arhivskim dokumentima i drugim dostupnim izvorima o obitelji Vilhar.
Ono što je za Saborsko posebno zanimljivo jest podatak da je Vilhare u naše mjesto doveo pop Josip (Joso) pl. Vukelić, koji je u Saborskom bio župnik u dva navrata – od 1913. do 1915. te ponovno od 1919. do 1935. godine.
Dolazak Vilhara u Saborsko očito nije bio slučajan događaj, nego dio šireg gospodarskog i društvenog djelovanja obitelji koja je već imala iskustvo u pilanarstvu i trgovini. Pilana koju je Ivan Vilhar sagradio u Saborskom 1932. godine tako predstavlja nastavak obiteljske gospodarske tradicije započete mnogo ranije u Prezidu.
Ivan Vilhar nije u Saborskom samo sagradio pilanu 1932. godine. Za potrebe dopreme i otpreme drvne građe izgradio je i cestu koja je iz Saborskog vodila prema Rakovičkoj uvali, sve do mjesta poznatog kao Vilharov lager. Time je stvorena važna prometna veza između pilane i prostora na kojem se prikupljalo i privremeno skladištilo drvo.
Vilhar je, dakle, u Saborskom pokrenuo mnogo više od same pilane. Njegovo poslovanje zahtijevalo je izgradnju prometne i gospodarske infrastrukture, a cesta prema Rakovičkoj uvali bila je njezin sastavni dio. Tragovi tog vremena sačuvani su i u samim nazivima koje su mještani desetljećima koristili – poput Vilharova lagera, koji i danas svjedoči o gospodarskoj aktivnosti obitelji Vilhar na području Saborskog.
To je ujedno pokazatelj koliko je tadašnje pilanarstvo bilo povezano s prostorom, šumom i prometom. Nije bilo dovoljno izgraditi pilanu – trebalo je osigurati pristup šumskim područjima, dovesti trupce do pilane te gotovu drvnu građu otpremiti prema tržištu. Vilhar je očito prepoznao taj potencijal i u Saborskom izgradio poslovni sustav koji je uključivao pilanu, prometnicu i skladišni prostor.
Zbog toga bi povijest Vilharove pilane trebalo promatrati i kao dio šire gospodarske povijesti Saborskog. Njihov dolazak ostavio je trag ne samo u gospodarstvu i zapošljavanju ljudi, nego i u prostoru, prometnicama i lokalnim toponimima koji su ostali sačuvani do danas.
Vilharova pilana u Saborskom 30-ih prošlog stoljeća
Pilana u Prezidu
Mladi profesor koji se bavi povješću obitelji Vilhar
Vilhari nisu bili jaki na riječima, ali su zato bili jaki na djelima – po svom doprinosu zajednici u kojoj su živjeli i radili. Toga danas nema.
Spomenik Šćitomiru Vilharu (1840.-1904.) u Prezidu
Fotografije su iz HRT-ove emisije PREPORODITELJI
Komentari