Odnedavno na službenim stranicama Općine Saborsko više ne piše da je Sveti Ilija zaštitnik mjesta Saborsko. Bravo za administratora, veliki je to napredak! No, to nije sve. Na stranicama Općine Saborsko još uvijek ima hrpa netočnih podataka.
https://saborsko.hr/znamenitosti/
https://saborsko.hr/o-opcini-saborsko/
Državna cesta D42, koja povezuje Vrbovsko, Ogulin, Plaški, Saborsko, Selište Drežničko, povezuje i državne ceste D3 i D1.
Općina Saborsko graniči s: Općinom Plaški, gradom Otočcem, Općinom Rakovica, Općinom Plitvička jezera i Općinom Vrhovine, s Općinom Brinje ne graniči.
Udaljenost Općine Saborsko od Ogulina ne može se jednoznačno odrediti, već se može navesti udaljenost pojedinog naselja na području Općine od Ogulina. Također, udaljenost se ne izražava u satima vožnje, nego u kilometrima, dok vrijeme putovanja ovisi o uvjetima na cesti i drugim okolnostima. Saborsko je naselje, kako je i navedeno, ali nema urbani (gradski) karakter.
https://saborsko.hr/domovinski-rat/
Nadalje, na stranici piše: „Branitelji su, unatoč izuzetnoj hrabrosti i ustrajnosti, bili prisiljeni uz znatne gubitke napustiti Saborsko.“
Tog dana poginulo je pet (5) branitelja od ukupno oko 200 koliko ih je sudjelovalo u obrani Saborskog. To svakako nije malo, ali teško je tih pet poginulih nazvati „znatnim gubicima“, osobito kada se uzme u obzir da su tijekom višemjesečne obrane Saborskog ukupni gubici branitelja do tog dana bili devet (9).
Točnije bi bilo napisati; Zbog velikog nesrazmjera između agresorskih snaga i branitelja, donesena je odluka o povlačenju iz Saborskog.
Naime, od prvih trojice branitelja poginulih 6. rujna kod Sertić Poljane, preko branitelja poginulog 12. listopada kod Sartuka, pa do posljednjih petorice poginulih na Kuselju, neposredno prije završnog napada, poginulo je ukupno devet (9) branitelja.
U Saborskom je ubijeno i nestalo 36 civila (jedan od ovih 36 je stradao od nagazne mine). U borbi je poginulo 16 branitelja – njih 14 tijekom 1991. godine, jedan 1993. i jedan 1995. godine. Ukupan broj žrtava je 52.
Broj od 36 ubijenih i nestalih civila činjenično je stanje na dan 12. studenoga 1991. godine, tu podvlačim crtu.
Najstarije žrtve bili su, prema datumu rođenja, Polde Conjar, a zatim Mate Matovina Matan. Obojica su ubijeni u 96. godini života.
Komentari