Naslovnica

Kako je izvedena "akcija povratak" 6.- 8. 12. 1991. u kojoj je sudjelovalo 12 branitelja koji su se nakon pada Saborskog vratili po tri osobe koje su ostale u šumi

Objavljeno: 05 Prosinac 2022

Hitovi: 4809

Petar Grdić, Saborsko: okupacija i povratak (2. dio)

Bilo je to vrijeme bez mobitela, ali i sa rijetkim fiksnim telefonima tako da smo jedino boraveći skupa bili sigurni da ćemo skupa i otići na zadaću. Krenuli smo u okupljanje, najprije ljudi, a onda i pomalo naoružanja, jer za povratak preko Kapele i preko položaja svih tih silnih četničkih bandi osim dobre volje i hrabrosti trebalo je i ponešto tehnike.

Krenulo se u akciju… Rijeka, pa onda Zagreb. U Zagrebu je bio kafić „Patricia“. Tu sam našao svoje najbliže susjede. Hrpa ljudi iz Saborskog… Pera Maćan kaže: „Kume, ispričaše kako te ubi granata, kako te objesilo žicom, a ti ipak živ, svaka čast!“ Odvukao sam ga od društva jer sam u njega imao veliko povjerenje, pa da mu kažem kuda planiram ići i pitam ga jel mi može pomoći. Isto kao i Gigo, nije se dvoumio: „Idemo, kume, samo reci kada i od kud se kreće.“

To večer u kafiću bilo nas je pedesetak. Skoro su se svi javili za put, ali sljedećeg dana broj se smanjio na svega nas dvanaest. Opet dobro, mislim se, treba naći i nekakvo oružje. Ne znamo hoće li nam Turković što dati u Ogulinu, pa ja i Maćan idemo na sve strane ne bi li iskamčili što automatskog oružja. Uspjeli smo, tako da je svaki sudionik bio naoružan barem automatskom puškom.

Prije povratka, moram opisati i stanje svoje najbliže familije koji su bili u čudu i sretni što sam se vratio i što sam preživio, ali su duboko u sebi mislili, što je i normalno – a što je sa roditeljima?! Interesantno je da se u tih osam dana dogodilo i moje prvo kumstvo. Naime, početkom jedanaestog mjeseca mom tadašnjem prijatelju, a poslije i kumu, rodio se sin Mihael, pa smo u Rijeci obavili i taj obred, što mi je bilo jako drago i na što sam bio jako ponosan. Mihael je danas uspješan student i mladić pred kojim je izgledna budućnost.

Saborsko: okupacija i povratak (1. dio)

Objavljeno: 05 Prosinac 2022

Hitovi: 903

Petar Grdić, Saborsko: okupacija i povratak (1. dio)

Svako jutro u svitanje zore pogled puca na kasarnu Lička Jesenica, a iz kasarne viri tenkovska cijev uperena ravno u nas. Kaže mi Baić jedno popodne kad smo došli do kuća na kavu – „Što misliš, jel može granata probit’ zid kuće?“ U svoj muci znali smo se i našaliti – kuća je bila od drvenih brvana, najviše 15 centimetara, probio bi je i metak puške, a kamoli ne tenkovska granata.

Dvanaesti jedanaesti ’91., utorak. U 09,00 sati zlo kreće prema Saborskom. Ljudi i ne slute što će se dogoditi. Bio je vjetrovit jesenski dan, neki su se spremali zaklati svinje, oni koji su dežurali po noći išli su kući presvući se i oprati, a ostali su oni čija je kuća bila bliže položaju. Oko 9 sati nebo se otvorilo – avioni, granate… Gorilo je nebo i zemlja, ne možeš glavu dignuti. Tuku Borik, Sivnik, Vršak, Brdine, Alan. Tuku i sa gornje strane po Kuselju. Došao je čas, hoće nas istjerati i pobiti.

Mislim se iz početka, bit će k’o i svaki dan, ali se varam. Osjeti se miris smrti, ljudi bježe u najbliže zaklone ne noseći sa sobom ništa i ne znajući da će biti zadnji put u svojim kućama. Vatra ne prestaje sve do popodne, kada se malo smiruje, ali tada je pješadija već bila u selu i počinju svoj krvavi pohod. U podrumima je ostalo puno ljudi. Banda ide u podrume, izvlači ih van, muškarce odmah odvajaju od žena i djece te počinje tortura i mučenje. Bilo je tamo svakakve bande, JNA, ali i četnici… Pravi, domaći, u šinjelima i sa šljemovima, zarasli, ružni, poznati i nepoznati… Traže one čija su djeca ili rodbina u policiji, takvi će valjda imati poseban tretman.