Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i stalnog straha od neprijateljskih napada na izložene hrvatske gradove, te nakon brojnih neuspješnih pregovora i mirovnih inicijativa, hrvatske su vlasti odlučile oružanom silom osloboditi okupirani hrvatski teritorij.
U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja. Nakon početnog djelovanja snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) te topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske su snage krenule u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnim postrojbama MUP-a, Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama.
Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita prema Kninu. Već su operacijom Ljeto '95 stvoreni preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane, s Velebita, preko Svetog Roka, prema Kninu prodirale su specijalne postrojbe MUP-a.
Oslobađanjem Knina, središta pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj Operacije Oluja te cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije, i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa bile su prisiljene potpisati predaju.
Operacijom je u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen gotovo cijeli okupirani teritorij, osim hrvatskog Podunavlja. Oluja je, uz Bljesak, bila ključna vojno-redarstvena operacija koja je dovela do završetka Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara, odnosno 18,4 % ukupne površine Republike Hrvatske. Uspješna Operacija Oluja stvorila je preduvjete za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja te je značajno pridonijela skorom završetku rata u Bosni i Hercegovini.
Nakon oslobođenja omogućen je povratak 210.592 hrvatska prognanika: s područja oslobođenih operacijama Bljesak i Oluja vratilo se 126.909 osoba, a iz hrvatskog Podunavlja još 83.683 osobe.
Na fotografiji su Milan Matovina, Petar Matovina, Joso Matovina i Mate Matovina nakon oslobođenja Saborskog. Iza njih bi se trebalo vidjeti Saborsko, ali ga gotovo i nema – sravnjeno je sa zemljom. U daljini se naziru tek rijetki ostaci zidanih objekata.
SABORČANSKA SATNIJA U OLUJI I POVRATAK NA SPALJENA OGNJIŠTA
Komentari