Operacija Oluja (4. – 7. kolovoza 1995.) bila je velika vojno-redarstvena operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja Republike Hrvatske koja su bila pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina, bez ikakvog međunarodnog priznanja. Operacijom je u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen gotovo cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je, uz operaciju Bljesak, bila ključna akcija koja je dovela do završetka Domovinskog rata. Tijekom operacije oslobođeno je 10.400 četvornih kilometara, odnosno 18,4 posto ukupne površine Republike Hrvatske.
Srpska strana tijekom 1994. godine pokrenula je aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine – većeg, ali izoliranog područja pod nadzorom Armije BiH, koje je u velikoj mjeri sprječavalo izravnu povezanost područja pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Osim što bi ostvarenje tog cilja izazvalo humanitarnu katastrofu koja bi zasigurno nadmašila pokolj u Srebrenici, njime bi se zaokružio i učinio vojno održivim prostor planirane „Ujedinjene Republike Srpske“ sa središtem u Banjoj Luci. Istodobno bi područja Republike Hrvatske koja povezuju sjeverni i južni dio zemlje – primjerice, kod Karlovca, gdje je pojas pod hrvatskim nadzorom bio širok svega deset kilometara – bila izložena topničkoj vatri sa srpskih položaja.
Operacija Oluja za samo je jedan dan preduhitrila opsežnu operaciju vojski hrvatskih i bosanskih Srba, pripremanu pod nazivom Operacija Vaganj. Planirana srpska akcija trebala je angažirati glavne srpske snage, uključujući i one iz istočnog dijela Bosne i Hercegovine, popunjene dragovoljcima iz Srbije. Te su snage bile spremne izvesti opsežan napad na postrojbe Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane u smjeru Kupresa i Livna (iz pravca Banje Luke), zatim prema dolini Neretve i Metkoviću (iz pravca istočne Hercegovine i Podrinja), kao i protiv postrojbi Armije BiH na području zapadne Bosne. Operacija Oluja u potpunosti je osujetila te planove, a postrojbe pripremljene za Operaciju Vaganj nisu uspjele zaustaviti ni napredovanje hrvatsko-bosanskih snaga u Bosni i Hercegovini tijekom kasnije Operacije Maestral. U međuvremenu je topništvo bosanskih Srba raketiralo više hrvatskih gradova – od Županje do Dubrovnika.
Predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine Milan Martić već je 4. kolovoza 1995. donio odluku broj 2-3113-1/96 kojom je naređena evakuacija cjelokupnog „neborbenog“ stanovništva iz RSK. Vojne snage Srpske vojske Krajine do završetka Operacije Oluja također su se povukle na obližnje područje Bosne i Hercegovine pod srpskom kontrolom, a oko 5.000 pripadnika opkoljenog 21. kordunskog korpusa SVK, pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata, položilo je oružje pred Hrvatskom vojskom.
Neposredno nakon Oluje, snage Hrvatske vojske, u suradnji s Hrvatskim vijećem obrane i Armijom BiH, nastavile su napadne operacije protiv snaga bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini (Operacija Maestral, a potom i Operacija Južni potez) te su stigle nadomak Banje Luke. U trenutku kada je srpskim vojnim i političkim projektima zapadno od Drine zaprijetio potpuni poraz, uz međunarodno posredovanje sklopljeno je trajnije primirje. U studenome 1995. godine rat je dobio svoj epilog potpisivanjem Daytonskog sporazuma, kojim je uspostavljen trajniji mir.
Wikipedija
VIDEO - OLUJA
Operacija "Oluja" - animirani prikaz
SABORSKO NAKON OLUJE.
Ruševina crkve
Ulazak u Saborsko
Slika paljevine jedne od 360 kuća
Povratak Saborčana
Saborčanski branitelji - Matovine
Sprovod 24 ekshumirane žrtve srpske agresije iz 1991.
Ovo je ostavština srpskog agresora, fotografije iz kolovoza i jeseni 1995.
Komentari