1.1. Lokacijski čimbenici
Članci koji su objavljivani na stranicama internetskih enciklopedija prikazuju nastanjeni prostor Općine Plaški kao dio zemljine površine koji je ispod razine okolnog terena (ulegnuće). Autori za to reljefno makroulegnuće koriste imena poput doline, zavale, nizije, potoline i druge, uglavnom, neadekvatne izraze1.
Čitatelji obično ne uočavaju takve nepreciznosti za oznaku izgleda prostora ili ih uočavaju, ali nisu u stanju napraviti ispravku.
Nazivi reljefnih ulegnuća, povezanih sa smještajem Općine Plaški, znatno su precizniji u dokumentima za prostorno planiranje (Prostorni plan Općine Plaški, 2006.) i drugim dokumentima (Projekt ukupnog razvoja Općine Plaški, 2016.) koji usmjeravaju razvoj i određuju (sugeriraju) namjenu površina.
Geomorfologija (grč. ge, „zemlja“; morfé, „forma“; i logos, „govor“), kao mjerodavna znanost za oblike prostora, konfiguraciju ulegnuća okruženu vjenčanim planinama, u koju su smještena naselja Općine Plaški, tretira kao udolinu (sl. 9).
Sl. 9. Konfiguracija Plaščanske udoline
Prema izgledu elementarnih površinskih oblika, stvorenih krškim procesima i tektonikom, među ulegnućima postoje i druge forme reljefa, koje su slične udolinama, pa nesporazumi najčešće dopiru iz toga pravca.2 Recimo, radi boljeg razumijevanja, da nije brda Brkuše ispod kojeg je podzemni tok Dretulje, tada bi plaščanski prostor bio dolina. Prostor bi bio otvoren prema Toboliću, sedimenti bi erodirali, ravnog terena ostalo bi malo, a klima bi bila drugačija.
Udolina, kao oznaka za smještaj Plaškog i rubnih naselja dospjela je u literaturu 1971. godine. Do takvog rješenja došao je Rogić istražujući smještaj prostora od Vitunja pa do Saborskog.
Na tome sektoru, kao dvije dominantne reljefne cjeline, izuzeo je Ogulinsku i Plaščansku udolinu. Ustanovio je usmjerenost udolina na međusobne veze te njihovu slabu funkcionalnu povezanost s Likom i Gorskim kotarom. Zbog toga je čitav taj prostor izdvojio i dao mu naziv Ogulinsko-plaščanska submontana udolina (udoline).
Autor je pribjegavao latinskom nazivlju te je prostoru pridodao pridjev submontana (lat. sub – pod i montana – planina, odnosno submontanus – pregib). Izraz submontani zapravo je sinteza položaja i izgleda prostora u jednoj riječi, a označava prijelaznost između peripanonskog i gorskog prostora. Riječ submontana u kasnijim je imenovanjima mikroregije uglavnom izostavljana, a opstala je u stručnim studijama.
Unatoč regionalizaciji na valjanoj osnovi, naziv mikroregije doživljava se kao teže pamtljiv pa se zbog toga sporo udomljuje. Nadalje, zbog dužine naziva žitelji se teško identificiraju sa svojim geografskim porijeklom. Drugačiji je slučaj s ostalim cjelinama Gorske Hrvatske (Ličani, Gorani)3.
U pregledniku veličina polja u kršu Statistički ljetopis Hrvatske (2018.) zaravnjeni dio Općine označava kao Plaščansko polje. Statistika je takva da svaki ravan prostor u kršu označava poljem. Naveden je podatak da Plaščansko polje ima površinu od 22 km2 i da je po površini na dvanaestom mjestu u Hrvatskoj. Na topografskim kartama ucrtano je jedno Plaško polje kod Zebića i drugo između Vujića i Vezmara. Potrebno je napomenuti da Plaščani nikada pod poljem nisu podrazumijevali konkretan, omeđen prostor. Ako se kaže „u polju“, to onda predstavlja sinonim za „u njivama“.
Moglo bi se zaključiti da bi bilo preporučljivo stvoriti pamtljiv naziv mikroregije, koji bi odražavao postojeću stvarnost onakvu kakva proizlazi iz njezinih osobina. Dosadašnje naznake idu prema Podkapelju (Podkapeljani). Tako je, kao prepoznatljivost porijeklu, pridjev Podkapelski koristio glasoviti admiral Janko Vuković, rođen u Jezeranama 1871. godine. Po Janku Vukoviću Podkapelskom nazvani su središnji trg u Brinju i ulica u Zagrebu. Godine 2000. Petar Vidaković, kandidat za vojnog atašea u SSSR-u, izdao je knjigu pod nazivom Potkapelje. Takvo ime dobili su i neki zaseoci još u frankopanskom razdoblju, a oznaka predplaninski (podplaninski/submontani) nije strana ni samom Rogiću (1971.).
Poglavlje iz kniige VODNO DOBRO OPĆINE PLAŠKI, prof. Rade Kneževića
Foto: Medica Christian
1. Obrazlažući Općinu, manjkavi radovi dodatno kompliciraju njezin smještaj (lokaciju) te navode da se Plaški nalazi u donjem dijelu Ogulinsko-plaške doline i da zajedno s Gorskim kotarom i Likom Ogulinsko-plaška kotlina čini Gorsku Hrvatsku (lika-destination.hr/podrucje-ld/hrvatska/opcina-plaski).
2. Nazivi koji se učestalo koriste kod prikazivanja Općine Plaški variraju od kotline do udoline.
Kotlina je ulegnuće u Zemljinoj kori zatvoreno sa svih strana. Nagibi padina su strmi, često i do 55 stupnjeva. Dno kotline izgledom naginje krugu. U Plaškom su na mjestima gdje su vapnenci.
Uvale predstavljaju skup među sobom povezanih manjih vrtača. Uvučene su između uzvišenja pa otuda i ime. Ispravan oronim je Uvala. To je predio koji je uvučen između Plaške glave i Pištenika.
Zavale su reljefna udubljenja koja se jednom stranom oslanjaju na planinu (nasloniti se na naslon i zavaliti u fotelji). Gornje korito Vere zavaljeno je između Velike Jaružine i Trle.
Dolina je izduženo udubljenje uvijek otvoreno u pravcu otjecanja rijeke. Za nastanak doline ključno je djelovanje tekućica. Dolina Vojvodića potoka otvorena je prema Vrnjici.
Udolina je, za razliku od doline, zatvorena u smjeru otjecanja rijeke.
3. Književnik Ivan Kovačić cijenio je život u svojoj regiji pa je krsnom imenu dodao, 1935. godine, ime Goran (Gorski kotar, 1981.).
Komentari