Naslovnica
Saborčanski rodovi: Krizmanići
- Detalji
- Pregleda: 5582
Krizmanići su stari modruški rod, prvi put spominju se 1486. u selu Zavrhu (današnji Trojvrh) u dva domaćinstva. Podrijetlo prezimena nije sasvim jasno. Dvojako se tumači; od pridjeva za imenicu krizma („onaj koji je pomazan svetim uljem“), ili od starog narodnog imena Krizman/Krsman, složenog imena od pridjeva križni/krsni. U svakom slučaju ime stoji u nekoj vezi s crkvenim obredom. Najvećim dijelom izbjegli su početkom XVI. st. u Kranjsku. Krizmanići se već 1531. spominju u Kostelu na Kupi Sredinom XVII. st. susrećemo ih na bosiljevskom vlastelinstvu u selima Bosiljevo i Pribanjci (1678. Martinus Krismanich, Hellena Krissmanich). U Bosiljevu je sredinom XVII. st. službovao i pop glagoljaš Jure Krizmanić. Neki od njih prelaze i u vojnu službu u Karlovačkom generalatu. Popis Ogulinske kapetanije 1699. bilježi ih u dvije kuće u Oštarijama (Vid i Mijo). Oko 1708. odatle s ostalim Ogulincima prelaze u Saborsko. Naselili su se u donje selo, a 1775. u Saborskom ih je bila jedna kuća.
Marko Šarić
Najpoznatiji od Krizmanića u Saborskom bio je Josip Krizmanić (1924. - 2009.), (foto lijevo) proizvođač drvene šindre. Posebnost obrta Josipa Krizmanića iskazuje se u tradicionalnoj ručnoj proizvodnji drvene šindre, koja proizvodnja i proizvod je upisan u Registar kulurnih dobara Republike Hrvatske te u popis zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Iako u poodmaklim godina života, svjestan kulturne vrijednosti u proizvodnji drvene šindre, rado se odazivao i izlagao je svoj proizvod po raznim gospodarskim regionalnim te međunarodnim sajmovima duž cijele Republike Hrvatske. Krizmanići u Saborskom naseljavaju padine Alana i Krizmanićevu Dragu na Kuselju. Postoji mogućnost da su neka imena krivo prevedena, jer su podaci prikupljani iz više izvora, tako npr. imate primjera gdje su imena u matične knjige upisana na latinskom. (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina, uredio i objavio Ivan Matovina.)
Josip Matovina poznatiji kao "Jovo"
- Detalji
- Pregleda: 2286
Josip Matovina, u donjem selu poznat kao Josa Ivičin imao je nadimak "Jovo" ili "ded Jovo" kako smo ga mi djeca zvali. Josip Matovina je rođen 1898.g. u D. Biljevini - Saborsko, na Josardinom ognjištu, doživio je duboku starost. U životu je bio vrlo aktivan, čak i politički u vrijeme prije Drugog svj. rata. U poznim godinama je hodočastio svijetom, bio je u Jeruzalemu, Fatimi, Lurdu (i još nekim svjetski poznatim svetištima). Putovao je i preko "bare" na američki kontinent u Kanadu u posjet sinu Marku. 70-tih godina prošlog stoljeća je sam platio razglas za crkvu sv. Ivana Nepomuka, Saborsko.
Jovo je prvi u Saborskom kupio moderni kotao za rakiju koji se nije morao rastavljati nakon svake runde kuhanja koma, već je imao ventil za pražnjenje i lijevak za punjenje svježeg koma, što je bilo znatno brže nego sa starim kotlovima. Kotao je imao mješalicu za mješanje koma, kako nebi tijekom kuhanja zagorio za dno kotla. Zapremina kotla je bila 80 litara, 20 litara veća od starih kotlova. Prve godine je s novim "strojem" ded Jovo odradio tisuću kotlova (podatak od unuke Ane), sve u Saborskom. Plaća vlasniku kotla za pečenje rakije je bila litra po kotlu. Prikupljenu rakiju bi na kraju sezone prepekao i tako dobio vrhunsku šljivovicu.
Stranica 262 od 262