Naslovnica

Saborčanski rodovi: Spudići

Detalji

Objavljeno: 10 Listopad 2018

Pregleda: 6024

Samo stariji znaju da su u Saborskom  živjeli Spudići, radi se zapravo o jednoj obitelji na kućnom broju 41., kuća im je bila na mjestu gdje su danas "gornji" Sertići. Prvi Spudići se u Saborskom  spominju krajem 18. stoljeća i to Ante rođ. 1785. i Bartol rođ. 1796., a poslijednji/a Lucija Spudić rođena 1905., udala se 1922. za Ivana Conjara kbr. 13., emigrirali su u Ameriku u Chicago, Indiana. Imali su četvero djece. Lucija je umrla 1988. u Americi. (I.M.)

I danas u Saborskom neke njive nose naziv "Spudićka", što znači da su bile u vlasništvu obitelji Spudić.

Spudići kmetske su obitelji doseljene s vlastelinstva Švarča kod Karlovca. Naime, u istom urbaru spominje se kmet Jandre Spudić u selu Bogovićevo. Ivan Spudić bio je pak 1642. podložnik na dvoru (kuriji) plemića Farkaša Malogrudića, u sudčiji Zavrh na ozaljskom vlastelinstvu. (Marko Šarić)

 

Saborsko_Spudic.xls (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina.)

 

Poslao 23.1.2026.

Christian - David Gadler

Moj se pradjed zvao Marko Spudić, koji je po pričanju moje bake bio dva ili tri puta u Americi i na kraju se vratio u Saborsko gdje je svoju djecu (njih četvero) dao u službu, ispred tadašnje mjesne crkve, (od prilike potkraj 20-tih godina), jer se nije mogao o njima brinuti, imao je ženu Jelenu, koja je na žalost preminula vrlo mlada od sušice.

Imali su po mom saznanju četvero djece.

Tri kćeri i jednog sina.

Sin se zvao Jozo, te je preminuo početkom 70-tih godina u Đakovu.

Moja se baka zvala Lucija (udana Stojko), te je rođena 11.06.1022 i preminula je 09. 12, 2008. godine u Zagrebu.

Od ostale dvije sestre moje bake, jedna je živjela u Americi (Indiana), dok je druga živjela u Njemačkoj, ali na žalost nemam neku detaljnu informaciju o njima, jedino što znam i što je sigurno, je da je jedna od sestara koja je živjela u Njemačkoj prezivala se Grussling, te da su obje te sestre preživjele II sv. rat, te su preminule kasnih osamdesetih ili početkom 90-tih godina.

Saborčanski rodovi: Sertići

Detalji

Objavljeno: 06 Siječanj 2017

Pregleda: 7809

Sertići su poznati uskočki rod koji će ostaviti značajan trag u povijesti Like. Primjer su hrvatske asimilacije u Primorskoj krajini. U izvorima se prvi put spominju 1540. u popisu uskočke vojne posade u Senju. Bili su to Toma, Ivan i Juraj Sertić, koji su primali plaću od 30 rajnskih guldena. U Golubiću kod Bihaća 1551. zabilježeni su Martin i Matija Sertić. Prezime je nastalo od nadimka koji opisuje ratnički karakter, tur. sert, („tvrd“, „čvrst“, „žestok“) i sertli („ljutit“, „nabosit“, „oštar“). Kasnije prelaze u Brinje, gdje se spominju 1645. prilikom dijeljenja zemljišta između brinjskih Hrvata i doseljenih Vlaha iz Like. U tvrđavnom naselju Brinja 1701. bilo ih je pet kuća. Najviše se pak nastanjuju u Jezeranama i Stajnici, gdje su obnašali funkcije vojnih i seoskih starješina (porkulabi i knezovi). S vremenom će steći i rang vojničkog plemstva (adelische krighsleithe). Krajem XVII. st. sudjeluju u velikom naseljavanju Like i Krbave. Najviše se iseljavaju na Udbinu i u Podlapac, a jedan ogranak iz Stajnice prelazi i u Saborsko. Naseljavaju donje selo. Prema podatku iz 1775. u Saborskom ih je bilo pet kuća. Na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. dio se preselio u Poljanu, gdje su podigli dva zaseoka „Gornjani“ i „Doljani“ prema staroj tradiciji grupiranja naselja prema rodu.

Marko Šarić

Opširnije …

Saborčanski rodovi: Matovine

Detalji

Objavljeno: 04 Siječanj 2017

Pregleda: 11254

MATOVINE: Saborsko_Matovina.xls

 

MATOVINE - 2. najčešće do 1948. i danas najčešće prezime u Saborskom. Za razliku od Vukovića za koje i Krizmanić bilježi da su se mnogo više iseljavali iz Saborskog, ali i ginuli u 2. svj. ratu (najmanje 101 Vuković iz Saborskog žrtva je 2. svj. rata i poraća), Matovine su više ostajali u Saborskom. Koncentrirani su gotovo svi u gornjem selu (Senj, Funtana), Biljevina, a zahvaljujući velikom broju djece naselili su i Kuselj i Matovinsku Lisinu. Matovine su bez ikakve sumnje bili Bunjevci. Glavni su nositelji bunjevačke štok. ikavice, ali su u Saborskom preuzeli i neka čak. obilježja.. Prezime Matovinović, također bunjevačko, postoji danas u Ličkom Cerju i Sv. Roku. Za Matovine postoji predaja da su se ranije zvali Balenović i da su dobili naziv prema nekom velikom Mati, Matanu, Matovini (Balenoviću). Baleni (Balenovići) su poznato bunjevačko pleme. Prema popisu SR Hrvatske 1948., može se sa sigurnošću zaključiti da svi Matovine potječu iz Saborskog. Broj Matovina koji danas živi u Zagrebu, Slavoniji, Rijeci, SAD-u itd. pokazatelj je masovnosti iseljavanja iz Saborskog. Dio gornjeg sela koje su naselili zove se Senj, pa je moguće i da je bunjevačka okolica Senja bila zadnja etapa u seobi Matovina u Saborsko.

Na označenom mjestu na slici su bile prve dvije kuće Matovina, kbr. 8 i kbr. 9. Desno su Conjari.

MATOVINA

Matovine, Hodake i Čorke neki povijesnčari (dr.sc. Marko Šarić) svrstavaju u ličke nomade, bunjevačkog porijekla.

Prezimena na –as i augmentativna prezimena na –ina karakteristična su za dinarski kulturni areal,  gdje je bilo rasprostranjeno vlaško stanovništvo. Prezimena na –as upućuju na neslavensko porijeklo (“svi -asi su Vlasi”), dok se augmentativna prezimena na –ina tumače teškim stočarskim životom u planini. Takva prezimena jedinstvena su pojava u slavenskim prezimenima. (ŠIMUNOVIĆ 2006:129-130, 301) Prezimena navedenog tipa u popisu jesu: Maras, Paskas, Pekas, Vitas, odnosno Arežina, Javorina, Komadina, Ljuština, Matovina, Olbina, Polovina, Rukavina, Stranjina.

Prezime Matovina - istraživanje Damira Milakovića

Američki potomci Matovina, Michael Matovina je Stric Sue O'Reilly.

Michael je prvo dijete od Mate i Marije Matovina rođeno u SAD-u. v. Barbara Grächen koja je rođena 10.5.1910. Michael i Barbara su imali 7 djece: Mary Ann, Michael Thomas, Barbara, Kathleen, Marilyn i Ann Marie. Michael i Barbara su se rastali. Michael je nakon rastave s Barbarom oženio Anu Matovina, kćer Martina Matovine i imali su dvoje djece (KBr 8, tada SAD-u.): Kevina i Lindu. Svi od 9 djece Michaela su živi, osim dvoje najstarijih.

Michael je bio lokalni političar. Jedan od Michaelovih unuka, Timothy Matovina  je profesor teologije na Sveučilištu Notre Dame i autor mnogih knjiga i članaka.

Opširnije …

Saborčanski rodovi: Krizmanići

Detalji

Objavljeno: 20 Studeni 2016

Pregleda: 5600

Krizmanići su stari modruški rod, prvi put spominju se 1486. u selu Zavrhu (današnji Trojvrh) u dva domaćinstva. Podrijetlo prezimena nije sasvim jasno. Dvojako se tumači; od pridjeva za imenicu krizma („onaj koji je pomazan svetim uljem“), ili od starog narodnog imena Krizman/Krsman, složenog imena od pridjeva križni/krsni. U svakom slučaju ime stoji u nekoj vezi s crkvenim obredom. Najvećim dijelom izbjegli su početkom XVI. st. u Kranjsku. Krizmanići se već 1531. spominju u Kostelu na Kupi Sredinom XVII. st. susrećemo ih na bosiljevskom vlastelinstvu u selima Bosiljevo i Pribanjci (1678. Martinus Krismanich, Hellena Krissmanich). U Bosiljevu je sredinom XVII. st. službovao i pop glagoljaš Jure Krizmanić. Neki od njih prelaze i u vojnu službu u Karlovačkom generalatu. Popis Ogulinske kapetanije 1699. bilježi ih u dvije kuće u Oštarijama (Vid i Mijo). Oko 1708. odatle s ostalim Ogulincima prelaze u Saborsko. Naselili su se u donje selo, a 1775. u Saborskom ih je bila jedna kuća.

Marko Šarić

Najpoznatiji od Krizmanića u Saborskom bio je Josip Krizmanić (1924. - 2009.), (foto lijevo) proizvođač drvene šindre. Posebnost obrta Josipa Krizmanića iskazuje se u tradicionalnoj ručnoj proizvodnji drvene šindre, koja proizvodnja i proizvod je upisan u Registar kulurnih dobara Republike Hrvatske te u popis zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Iako u poodmaklim godina života, svjestan kulturne vrijednosti u proizvodnji drvene šindre, rado se odazivao i izlagao je svoj proizvod po raznim gospodarskim regionalnim te međunarodnim sajmovima duž cijele Republike Hrvatske. Krizmanići u Saborskom naseljavaju padine Alana i Krizmanićevu Dragu na Kuselju. Postoji mogućnost da su neka imena krivo prevedena, jer su podaci prikupljani iz više izvora, tako npr. imate primjera gdje su imena u matične knjige upisana na latinskom. (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina, uredio i objavio Ivan Matovina.)

 

Josip Matovina poznatiji kao "Jovo"

Detalji

Objavljeno: 03 Travanj 2017

Pregleda: 2292

Josip Matovina, u donjem selu poznat kao Josa Ivičin imao je nadimak "Jovo" ili "ded Jovo" kako smo ga mi djeca zvali. Josip Matovina je rođen 1898.g. u D. Biljevini - Saborsko, na Josardinom ognjištu, doživio je duboku starost. U životu je bio vrlo aktivan, čak i politički u vrijeme prije Drugog svj. rata. U poznim godinama je hodočastio svijetom, bio je u Jeruzalemu, Fatimi, Lurdu (i još nekim svjetski poznatim svetištima). Putovao je i preko "bare" na američki kontinent u Kanadu u posjet   sinu Marku. 70-tih godina prošlog stoljeća je sam platio razglas za crkvu sv. Ivana Nepomuka, Saborsko.

Jovo je prvi u Saborskom kupio moderni kotao za rakiju koji se nije morao rastavljati nakon svake runde kuhanja koma, već je imao ventil za pražnjenje i lijevak za punjenje svježeg koma, što je bilo znatno brže nego sa starim kotlovima. Kotao je imao mješalicu za mješanje koma, kako nebi tijekom kuhanja zagorio za dno kotla. Zapremina kotla je bila 80 litara, 20 litara veća od starih kotlova. Prve godine je s novim "strojem" ded Jovo odradio tisuću kotlova (podatak od unuke Ane), sve u Saborskom. Plaća vlasniku kotla za pečenje rakije je bila litra po kotlu. Prikupljenu rakiju bi na kraju sezone prepekao i tako dobio vrhunsku šljivovicu.