Naslovnica
Ivica Mataija - Lička toponimija, doktorski rad
- Hitovi: 851
LIČKA TOPONIMIJA, Ivica Mataija
Područje Like, u zemljopisnom smislu shvaćeno kao prostor između Plješivice i Kapele na istoku i Velebita na zapadu, nastanjeno od prapovijesnih vremena, oduvijek je bilo raskrižje prometnih i trgovačkih putova, susretište različitih religija i civilizacija, mjesto čestih ratnih stradanja i prostor preklapanja različitih kultura i jezičnih prožimanja. Nažalost, riječ je prostoru stalne depopulacije i izostanka znanstvene valorizacije, posebno jezikoslovne. U takvom je ambijentu lička toponimija osobito ugrožena. Uslijed procesa koji se definiraju kao društveno-gospodarski razvoj, a koji su doveli do širenja gradskih naselja, promjene gospodarskog sustava i stalnog iseljavanja iz ruralnih, planinskih predjela, nestao jei dio sjećanja na imena kojima su njihovi stanovnici označavali svu slojevitost društvenog života tih područja.
Lička je toponimija poseban znanstveni izazov. Prostor Like, iako i u povijesnome i u zemljopisnom smislu predstavlja relativno koherentnu cjelinu, osobito je zanimljiv zbog geomorfoloških osobitosti, ali i složene etnojezične stratifikacije. Lička se toponimija ne može, naravno, proučavati isključivo iz perspektive jezikoslovlja već je nužno proučiti i arheološka, povijesna, etnološka, demografska, sociološka i druga vrela kako bi se toponomastičkom analizom iznjedrili odgovori na brojna postavljena, a do sada neodgovorena pitanja njezine povijesti. Riječ je o proučavanju spomenika vlastitog identiteta kojeg u jezičnom smislu obilježava povijest hrvatskog jezika (Lika je u predosmanlijskom razdoblju bila uglavnom čakavska) s utjecajima jezika naroda koji su obitavali na ovom prostoru u predhrvatskom razdoblju (predrimsko, Japodi, i rimsko razdoblje) i onih koji su na različite načine željeli ostvariti kulturnu, političku, gospodarsku ili jezičnu dominaciju nad hrvatskim narodom, a onda i jezikom.
SABORSKO (ZABORSKO) OD PRVOG SPOMENA U 15. STOLJEĆU PA DO DANAS
- Hitovi: 613
SABORSKO OD PRVOG SPOMENA U 15. STOLJEĆU PA DO DANAS
Srednjovjekovno Saborsko koncem 15. stoljeća ostaje bez svog stalnog stanovništva, jer je ono uništeno ili je izbjeglo pred Turcima. Nakon Požarevačkog mira 1718. područje je opet naseljivo, naseljavaju ga neki novi novi Saborčani. Od tada pa do 12. studenoga 1991. živjelo je to mjesto svojim osebujnim životom koji je prekinut spomenutog datuma dolaskom "nekih drugih Turaka", spaljeno je mjesto, srušena je crkva sv Ivana Nepomuka iz 1865., ponovno je ondje zavladala pustoš.
Saborčani su za vrijeme oslobodilačke akcije Oluja ušli u svoje mjesto. Započela je nova povijest Saborskog. Saborsko je u svojim građevinama obnovljeno, tako danas imamo novu crkvu, novu školu, općinu, ali ono više nije Saborsko koje je nekada bilo, udarci su bili prejaki. Tako znademo da je župa 1939. brojila 3.352 vjernika + 50 onih koji su živjeli izvan župe. Drugi svjetski rat je po nekim istraživanjima odnio 472 žrtve, nakon toga je uslijedilo veliko iseljavanje. 1974. Saborsko ima 1701. župljana, 1991. samo 827. U domovinskom ratu su stradale 52. osobe. 2007. Saborsko broji 470 stanovnika, stalno se to mijenja.
Područje Saborskog doživjelo je raspad sustava, one isprepletene sudbine naglo su se 1991. morale raskinuti. Ljudi su ostali bez svoje zemlje, a zemlja bez svojih ljudi. Ta razdvojenost trajala je 4 godine. Saborsko se nakon Oluje našlo na takvoj prekretnici, koja se po važnosti može mjeriti s onom u vrijeme Požarevačkog mira kada su novi stanovnici i novi Saborčani počeli tamo graditi svoje kuće.
Danas se Saborčani imaju kamo vratiti, to je istina, ali nije to prostor gdje bi se moglo djecu školovati, gdje bi se od rada moglo dobro živjeti, pa su mnogi posao i krov potražili negdje drugdje. Ipak bez obzira gdje bili povezanost sa svojim mjestom ostaje. Kao što vjerujemo da su žrtve našeg hrvatskog naroda snažna veza međudobno, tako su i žrtve Saborčana, kojih se danas sjećamo, snažna veza svih Saborčana ma gdje bili.
P.S.
(Kada je Zaborsko nastalo to ne možemo znati, osim da je postojalo u drugoj polovici 15. stoljeća.)
Iz Modruškog urbara: Zaborsko - Jesnica i Goridnje polje - Pliskovo (Blata)
- Hitovi: 1304
Nazočni popis sve zemlje i službe u vladanju Modruškom dao je g. 1486. sastaviti knez Brnardin, jedan od najslavnijih članova porodice Frankopan, pet godina iza smrti svoga oca, kneza Stjepana, po dvojici starih svojih službenika, Martinu Oštrihariću i Ivanu Klinčiću. Taj se popis oslanja pako na stariji više puta u urbaru spomenuti spis "Kladernu", koji je sadržavao ustanove o pravih i dušnostih Modruških podanika; s kaladernom sačinjavao je registar zajedno jednu cjelinu. Žalibože, da se ta kladerna nije sačuvala, ili barem nije poznata. Neima pako sumnje, da je ta kladerna, kao kao i što nazočni "legistar", to jest individualni popis podanika, bio pisan hrvatski glagolicom, kao što su bila pisana u obće sva Frankopanska pisma.
Izvornika Modruškoga urbara (legistra) neima također više, ili ako obstoji, to se nalazi gdjegođ u arhivi Bečkih ili Gradačkih, kamo su dospjela Frankopanska pisma. Mi smo uzalud u raznih arhivih tražili. Urbar sam poznajemo samo po kasnijih priepisih.
Izvornik Modruškog urbara čuvao se još g. 1697. u Ogulinu, kako to posvjedočuje dodatak na prvom odlomku urbara, što ga je prof. Em. Sladović priobćio u "Poviesti biskupije Senjeske", a taj dodatak glasi ovako: "Ove zemle iesu izpisane czrikvene iz pravoga originala kvaderne nigdasnega gosp. bana Bernardina, kako se zgora imenue u Ogulinu na 12. maia 1697." To isto tvrdi i opazka: "Ja Ivan Jurasich, kanchelir Ogulinski, izpisah iz pravoga originala", što su posvjedočila i tri sudca Ogulinska: Ive Salopek, Miko Domitrović i Mate Premelić, te tadanji župnik Ogulinski, pop Jure de Lucka i župnik Oštarski Vinko Marinchi, koji je posljednji je još napose primjetio, da se matica priepisa nalazi "in vera et reali qvaderna, data a ecc olim comite bano Bernardino". Urbar Modruški čuvao je u Ogulinu tadanji kapetan drof Ivan Adam Purgstal tim brižlivije, što su se tada za teritorij Modruški otimali ne samo vlastelin Severinski, barun Franjo Ivan Oršić, nadjenuvši si naslov župana Modruškoga (perpetui comitis de Modrus), već i zapoviedajući generali u Karlovcu grof Josip Ivan Herberstein i njegov nasljednik grof Josip Rabata.
DR. MILE BOGOVIĆ - SABORSKO IZMEĐU DVIJE PUSTOŠI
- Hitovi: 795
Srednjovjekovno Saborsko koncem 15. stoljeća ostaje bez svog stalnog stanovništva, jer je ono uništeno ili je izbjeglo pred Turcima. Nakon Požarevačkog mira 1718. područje je opet naseljivo, naseljavaju ga neki novi Saborčani. Od tada pa do 12. studenoga 1991. živjelo je to mjesto svojim osebujnim životom koji je prekinut spomenutog datuma dolaskom "nekih drugih Turaka". Ponovno je ondje zavladala pustoš. Saborčani su u očekivanju novoga mira da započne novi odsjek njihove povijesti. Ovdje ćemo se osvrnuti na razdoblje do gradnje župne crkve, sagrađene 1865. godine, a srušene 1991. godine.
U Modruškom urbaru iz 1486. spominju se 16 jutara crkvene zemlje u Zaborskom "ku drži pop" (Hrvatski urbari, 29). Ne spominje se crkva, ali nema sumnje da je i ona ondje postojala kada Saborsko ima svoga svećenika. Mjesto se tada nalazilo na području modruškog vlastelinstva. U to vrijeme bilo je dobrim dijelom nenaseljeno, a proces raseljavanja išao je sve brže zbog neprestane opasnosti od Turaka. Pogotovo su tu opasnost osjetila naselja prema istoku. U 16. stoljeću ostalo je područje Saborskog bez svojih stalnih stanovnika. Požarevačkim mirom 1718. uvelike je ondje smanjena turska opasnost, tim više što je oslobođenom području priključen i Furjan. To je omogućilo ponovno naseljavanje stanovništva i formiranje organizirane crkvene uprave.
Osvrt povodom 300. godišnjece početka gradnje crkve u Saborskom - drugi dio
- Hitovi: 353
SMJEŠTAJ
Crkva Blažene Djevice Marije izgrađena je na parceli 2829 k.o. Saborsko na brežuljku izvan naselja i glavne komunikacije Saborsko - Lička Jesenica. Do crkve vodi poljski put okomito na glavnu cestu. Parcela je ograđena suhozidom (nekadašnja cinktura) unutar koje je groblje novije datacije. Vanjski grobni ukopi položeni su oko cijelog oplošja. Crkva je pravilno orijentirana.
TLOCRT - Interna komunikacija (rekonstrukcija opisa nakon čišćenja)
Jednobrodna građevina manjih dimenzija, pravilno orijentirana. Pravokutnog je tlocrta sa svetištem u širini lađe s odrezanim kratkim uglovima, sa sakristijom sjeverno uz svetište i zvonikom "na preslicu" (za jedno zvono) u ravnini pročelja. Glavno pročelje bilo je jednostavno s lučno zaključenim ulaznim otvorom u centralnoj zoni, a crkva je bila osvijetljena prozorčićem istočno, te s po jednim prozorom sjeverno i južno u lađi. U sakristiju se ulazilo vratima sa zapadne strane, a osvijetljena je bila s prozorom na istočnoj strani. Prostor lađe bio je odvojem od svetišta trijumfalnim lukom. Lađa je pod grednikom s podgledom obijenim daskama. Prostor svetišta na uglovima ima snopaste pilastre s kapitelnim zonama koje nose kupolasti svod sa susvodnicima. Iz svetišta sjeverno ulazilo se u sakristiju čiji je prostor svođen križnim svodom (nap.: svodna konstrukcija očitana je iz danas vidljivih ostataka i nacrtne dokumentacije). U svetištu je bila menza od svijetlih kamenih ploča. Danas je prostor lađe od svetišta odvojen zazidom i u lađi je na istočnom zidu menza, zidana kamenom i ožbukana, a u donjem se dijelu čita godina - 1925. Izvorno je pod bio najvjerovatnije popločen kamenom.
Lažni facebook profil "Ivan Sv Nepomuk" poziva na nasilje protiv urednika portala saborsko.net
- Hitovi: 411
Na lažnom Facebook profilu „Ivan Sv Nepomuk“ objavljena je AI-generirana fotografija načelnika Općine Saborsko Marka Bićanića na kojoj se "on obraća“ Donaldu, predsjedniku SAD-a, aludirajući na nasilničko uhićenje venecuelanskog predsjednika Madura te sugerirajući da bi se tako trebalo postupiti i sa mnom – urednikom portala saborsko.net – jer im smetam zbog toga što drugačije mislim. Načelnik se od ove objave nije ogradio, iako je prijatelj tog profila.
Ovo će svakako završiti prijavom na policiji kao prijetnja fizičkim nasiljem, odnosno mojim uklanjanjem iz javnosti, ma što god to značilo!
Priče koje već neko vrijeme kruže selom o članovima inicijative Zajedno za bolje Saborsko, kao i o ljudima koji tu inicijativu podržavaju
- Hitovi: 423
Priče koje već neko vrijeme kruže selom o članovima inicijative Zajedno za bolje Saborsko, kao i o ljudima koji tu inicijativu podržavaju, imaju samo jednu svrhu: skrenuti pažnju s onoga što je zaista važno, a to je:
- kako unaprijediti život u našoj općini.
Razuman se čovjek pritom s pravom zapita što se to zapravo događa u pozadini kada postoji tolika potreba da se o ljudima koji žele uvesti promjene šire laži i tračevi.
Od, primjerice, najnovijih tvrdnji da su naši vijećnici primili mito kako bi glasali za proračun, pa do ranijih priča da su zaposlenice vrtića posao dobile „preko liste“, kao i optužbi o navodnoj krađi u vrtiću, a uvrede koje se o nama i ljudima koji nas podržavaju pišu samo na Facebooku nećemo ni spominjati.
Osvrt povodom 300. godišnjece početka gradnje crkve u Saborskom
- Hitovi: 450
Prve pisane podatke o Saborskom nalazimo u Modruškom urbaru iz 1486. g., kada su prilikom razdiobe imanja porodice Frankopan, knezu Bernardinu Frankopanu pripala 32 naselja, između kojih i Zaborsko (Saborsko). U vrijeme pisanja Modruškog urbara postojao je u Saborskom i Frankopanski dvorac (Ličke župe, god. 1985. str. 117), a urbar navodi i "zemle crikvene na Zaborski ki pop derzi" (arhiv senjske biskupije FA 3).
Iz gore navedenih podataka možemo zaključiti, da je u predturskom razdoblju područje Saborskog i njegova neposredna okolica bila naseljena, da je područje imalo zemaljskog i crkvenog gospodara te nije isključeno da je u Saborskom bila sagrađena i crkva.
Tijekom 15. i 16. stoljeća, u vrijeme značajnih turskih osvajanja frankopanskih posjeda Modruškog vlastelinstva, Saborsko je bio također podložno prodiranjau turskih pljačkaških četa.
Oslobađanjem Like 1699. godine od Turaka i pomicanjem turske granice prema Izačiću i Cazinu nakon Požarevačkog mira 1718. godine stvorili su se uvijeti za ponovnu organizaciju života na području Saborskog.
Prve podatke o župnoj crkvi i titularu donose nam kanonske vizitacije biskupa Ivana Benzonija (1730 - 1745.), iz kojih saznajemo da je u Saborskom župna crkva sv. Ivana Nepomuka, te da nema područnih kapela (Franjo Emanuel Hoško, Popis i stanje župa današnje gospićke biskupije - Bogovićev zbornik).
Ivan Matovina je ponosan hrvatski branitelj
- Hitovi: 2931
Ivan Matovina je ponosan hrvatski branitelj, odlikovan medaljom „Oluja“, kojega blate pojedinci po nalogu lokalnih moćnika.
Na Facebooku je 9.01.2026. otvoren lažni profil, a malo kasnije i još jedan – putem kojih se mene blati i osporava moje sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske, na jedan gnjusan način. Pritom mi se spočitava to što nisam bio u Saborskom 1991., a bila su moja tri brata, valjda sam trebao biti još i ja ...!? Lažne profile je otvorio neki plaćenik lokalnih moćnika, a pomažu mu domaći izdajnici.
Nasuprot njihovim insinuacijama na lažnom profilu i na njihovu žalost, objavljujem fotografiju iz 1995. godine, iz operacije Oluja, u kojoj sam sudjelovao kao pripadnik 150. brigade HV-a, Črnomerec na ličkom bojištu, jer sam tada živio u Zagrebu i bio na raspolaganju Uredu za obranu Črnomerec, a prije toga Uredu za obranu Dubrava. Godine 1991. bio sam pozvan i obavio lječnički pegled u MUP-ovom Domu zdravlja u Šarengradskoj 3, dakle bio sam dostupan i odazvao se na poziv za Oluju.
Bio sam hrvatski branitelj i sudionik oslobađanja okupiranog teritorija Republike Hrvatske 1995. godine
Od jutros u Saborskom pada snijeg ...
- Hitovi: 526
Od jutros je u Saborskom pada snijeg, a na meteo postaji "Biljevina" izmjereno je -1.2 °C u 07:37, maksimalna dnevna 0.9 °C...
Župa Saborsko je najstarija župa u Hrvatskoj koja nosi ime sv. Ivana Nepomuka
- Hitovi: 616
Od svih župa u Hrvatskoj koje nose ime sv. Ivana Nepomuka župa Saborsko je najstarija koja je upravo sv. Ivana Nepomuka izabrala za svoga nebeskog zaštitnika.
Vjerojatno su blizina datuma početka gradnje crkve 1726. godine, njezina proširenja za prostor svetišta 1727. godine te proglašenje blaženog Ivana Nepomuka svetim 1729. godine bili glavni razlozi zbog kojih je naša crkva posvećena novomu svecu, ujedno slavenskom svecu, Čehu sv. Ivanu Nepomuku, u tadašnjoj zajedničkoj državi Austro-Ugarskoj. Potom je uslijedilo lijevanje zvona s njegovim imenom 1734. godine i njegov blagoslov 1735. godine. Slijedi opis zvona izrađenog u venecijanskoj radionici De Polis 1734.
U donjem dijelu zvona koji se blago izvija ispod reljefnih figura, nalazi se tekst odijeljen horizontalnim trakama. U gornjoj zoni tekst glasi: ♣ GENS ZABORSKEN.▲PIGNVS.OFFERT-TIBI O BEATE IOANE NEPOMVCENE-LABORE BONI♣, a u slobodnom prijevodu: Saborčanski rod zalogom prikazuje tebi Sveti Ivane Nepomuče svoje brige i sreću.
U donjoj zoni tekst glasi: PAST▲PA VI. I DRASENOVIZ ET GEORGH SPEHAR PRAESBITERI ANNO MDCCXXXIV